Kultura

Kultura (180)

Centralno svetište islama nalazi se u središtu Velike džamije u Mekki u Saudijskoj Arabiji.

Kada je engleska književnica Meri Šeli (1797-1851) napisala svoje najveće delo Frankenštajn (1818), verovatno nije ni slutila kolike će razmere dostići popularnost njenog izmišljenog čudovišta. O Frankenštajnu je snimljeno na desetine filmova, a i danas se često vode polemike ko je spisateljici bio inspiracija i model na osnovu koga je nastao lik Viktora Frankenštajna, naučnika i tvorca jednog od najslavnijih čudovišta na svetu. Kandidata je nekoliko.

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
– O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
Tin Ujević, „Svakidašnja jadikovka”

Kraj tanana šedrvana
Gde žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno momče
Dolazilo tu da šeta,
Kako vreme prolazilo;
Sve je bleđe, bleđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
„Kazuj robe, odakle si,
Iz plemena kojega si?“

„Ja se zovem El Muhamed
Iz plemena starih Azra
Što za ljubav život gube
I umiru kada ljube.“

Hajnrih Hajne

Ako nastavi putem kojim je krenuo, učenik Druge osnovne škole Konjic, Semir Brkić vrlo brzo mogao bi postati poznato ime na umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine.

U organizaciji Beogradskog aforističarskog kruga u Beogradu je 12. oktobra održan XIV Međunarodni festival humora i satire "Satira fest 2016", koji je bio posvećen stotoj godišnjici od smrti književnika Petra Kočića (1877-1916), a pod sloganom "Ideš li, rode".

Povodi za organizovanje školskih priredbi su različiti: uz dan škole, uz neki od državnih praznika, blagdana, kao uvertira takmičenju ili smotri znanja i vještina ili pak u nekoj drugoj prilici.

Sreća je kao tržnica i često, ako samo možeš malo pričekati, cijena će pasti.

Dok u kafanama i na društvenim mrežama (šalimo se za kafane – nema toga više) svi raspravljaju o tome ima li ili nema opravdanja za to da se jedan rokenrol tekstopisac kao što je Bob Dilan okiti Nobelom za književnost, najbolje bi bilo potražiti odgovore u samim stihovima.

Stranica 11 od 13