Konjic

Konjic (1888)

Obavještavaju  se građani MZ TREŠANICA - Podružnica Luka, Civilnih žrtava rata, Željeznička i Repovica, da će se dana 23.01.2020 godine održati zbog građana, a u vezi izbora članova Podružnica i članova Savjeta mjesne zajednice.


Zbor će se održati u BOSANSKOJ SOBI NARODNOG UNIVERZITETA U KONJICU  sa početkom u 17:00 sati za Podružnice Luka i Civilnih žrtava rata i u 19:00 sati za Podružnice Željeznička i Repovica.

Novikonjic.ba

Dvanaest firmi namjenske industrije lani je ukupno prometovalo 305,4 miliona maraka.

Neretva i dalje bez poribljavanja zbog zakulisnih borbi za poznatu sumu novca. Riblja mlađ će, zbog dugotrajnog čekanja na okončanje tendera, toliko porasti da može biti isporučena direktno ribarnicama.

Jučer je u Sudu Bosne i Hercegovine nastavljeno suđenje Esadu Ramiću, Omeru Boriću, Šefiku Nikšiću, Adnanu Alikadiću zvani Bato, Mitketu Pirkiću, Redži Baliću, Hamedu Lukomirak, Safaudinu Ćosiću, Muhamedu Cakiću, Ismetu Hebiboviću zvani Broćeta, Enesu Jahiću, Senadin Ćibi i Željku Šimunoviću.


Iako su bila najavljena dva svjedoka tužilaštva (jedan opravdao izostanak), pojavio se samo – Radovan Kuljanin, kojeg je prvo ispitivala tužiteljica.

Nakon što je rekao, da je u invalidskoj penziji, ispričao je kako je i gdje živio prije rata. Kako su tenzije i nepovjerenje rasli, navodeći primjer zaustavljanja konvoja koji su stanovnici Bradine, postavljanjem barikada spriječili da ide prema Sarajevu.

Kuljanin je zatim iznio svoje svjedočenje o 25. maju 1992 .godine kada su „muslimansko hrvatske snage „ kako kaže, napale Bradinu nadomak Konjica sa svih strana. Objasnio je, da nisu bile nikakve linije odbrane, niti posebna organizacija, već su se “samoorganizovali onako da brane svoje kuće”, te da su “imali oružje koje im je dala stranka.”

Posebno je naglasio, da su u Bradinu došli Srbi iz okolnih sela Bjelovčine i Brđana, jer su smatrali da su u Bradini sigurni. Dalje je ispričao, kako je u međusobnom pucanju ranjen u stomak, da mu je pružena pomoć u ambulanti u Bradini te kako je došlo do hapšenja i zarobljavanja njega i ostalih mještana, koji su odvedeni u Konjic, a potom u zatvor Čelebići.

Detaljno je opisivao, kako kaže „svakodnevna maltretiranja, premlaćivanja, iznurivanja glađu i nehigijenskim uslovima“ u zatvoru Čelebići i njegovim hangarima, navodeći da je bilo i ubijanja. Tako je, navodi primjer, iz hangara izveden Željko Klimenta, nakon nekog vremena se čuo jedan pucanj i „tu su ga ubili“ - ističe Radovan.

U zatvoru je sreo i svog oca, za kojeg je rekao da je pušten nakon provedenih oko 100 dana u logoru, te da je bio u Konjicu.

Na pitanja tužiteljice, da li je registrovan od strane Crvenog krsta, svjedok potvrđuje i dodaje da je ostao u Čelebićima još jedno vrijeme, a nakon toga je prebačen u sportsku dvoranu Musala u Konjicu i da je 9. marta 1993. godine na sarajevskom aerodromu razmjenjen.

U kontraispitivanju, kojom prilikom su advokati odbrana postavljali pitanja svjedok je negirao svako učešće u VRS, a posebno u periodu ranjavanja, iako su mu čitani dijelovi dokumenta – Rješenje od Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite RS iz 2010. godine u kojem stoji, da je Kuljanin Rajko bio ranjen 25. 5. 1992. godine kao pripadnik 2. čete TO Bradina RS.

Zbog niza kontradiktornosti iskaza i navoda u izjavi odbrana je zahtjevala da se u materijalne dokaze uvede njegova izjava iz 2017.godine. U daljem ispitivanju svjedok je uglavnom negirao ili dao odgovore „ne znam“ na konkretna pitanja.

Tako je na jedno od pitanja člana Sudskog vijeća – ko je organizovao barikade i zašto da se ne dozvoli prolazak konvoja iz kojeg nije bilo prijetnje selu i mještanima Bradine, Kuljanin odgovorio da ne zna.

Nakon pitanja advokata, tužiteljica je postavila nova pitanja o stražama u selu Bradina, nakon čega su se javili advokati da postave pitanja, ali Vijeće nije dozvolilo da se svjedoku dalje postavljaju pitanja.

Sljedeće ročište zakazano je za 29. januar 2020. godine, kada bi trebali biti saslušani novi svjedoci Tužilaštva BiH.

Podsjećamo nadležne, da je Konjic jedan od bh. gradova u koji 1992.-1995. nije ušla agresorska čizma, koji je odbranjen u ratu i kao takav poslužio kao baza za pomoć drugim gradovima u municiji, lijekovima, hrani, smještaju izbjeglica…

Međutim, ljudski i materijalni gubici grada su ogromni, nenadoknadivi, precizno još uvijek i neutvrđeni. U gradu je granatama i snajperima sa agresorskih položaja ubijeno i ranjeno skoro dvije stotine civila, od čega je ubijeno više od 16 djece, a za to još nije podignuta ni jedna optužnica.

Poznato je da je 4. 6. 1992. oko 9,30 granata ubila troje Konjičana, 23. 3. 1993. oko 6:30 h granata je ubila tri, a ranila sedam radnika “Igmana”, 11.8. 1994. oko 19 sati granatom su ubijena četiri sugrađana kod Vatrića kuće…

Svaka vojska vodi artiljerijski dnevnik i nije teško utvrditi ko je toga dana i sata ispalio granate. Pitamo se, da li postoji jedno isto tužilaštvo za sve građane Konjica, ili postoji više njih koji imaju različite aršine?

Kada će biti na redu suđenje za ubijene građane Konjica 1992.-1995. od granata i snajpera, ko je i do kada nadležan da podigne optužnicu, koliko još decenija trebamo čekati?

Prema sadašnjem stanju, zločin protiv Konjica biće uskoro potpuno zaboravljen, jer nema ni jedne knjige o odbrani grada, nema obilježavanja pogibije civila, nema spomen-ploča niti optužnica.

Pitamo vlasti, posebno lokalne, da li nekoga zanima kakva je percepcija Konjica u svijetu (pozitivna ili negativna), kakav je nametnuti imidž Konjica u susjednim državama, kako se vlasti bore za cjelovitu istinu o Konjicu u ratu?

Šta rade općinski službenici koji su dobro plaćeni da brinu o tome?

Iskrivljena istina ponovljena milione puta, vremenom postaje trajna istina, a tako nestaje sjećanje na odbranu grada i njegove branitelje, kao i poginule civile. To je historijska neodgovornost nadležnih državnih organa i brojnih boračkih udruga/udruženja.

B. Balić – Novikonjic.ba

Povodom problema industrijskog zagađenja Neretve, članovi Kolegija Općinskog Vijeća Konjic su na osnovu zaključaka sa posljednje sjednice Kolegija (objavljeno ranije), izabrali članove stručne Komisije koja ima zadatak da u roku od 90 dana utvrdi tačno stanje oborinskih, fekalnih i industrijskih odvodnih cijevi na industrijskom lokalitetu Donje polje (bivše Unisove tvornice). - saopćeno je iz Udruženja "Zeleni-Neretva" Konjic.


Faksimil Rješenja o imenovanju članova Komisije nalazi se u nastavku objave.

 

Novikonjic.ba

Preduzeće „Šumarstvo-Prenj“ Konjic 10. januara 2020. godine potpisalo je ugovore o stipendiranju deset studenata Šumarskog fakulteta. - javlja Radio Konjic.

Novikonjic.ba

Sudeći prema sadašnjim ostacima, Biograd je možda nastao još početkom VI vijeka, odnosno, u doba ponovnog učvršćenja vizantijske vlasti u tom području, kao jedan od gradova Justinijanovog limesa, koji je preko Biograda tekao na jug do Blagaja, Koštuna, Stoca. Bio je značajno naselje župe Neretve, s lijeve strane rijeke, a njegovo podgrađe Podbiograd, Konjic, Neretva, jak trgovački centar.

Biograd je do 1404. godine bio u vlasti Sankovića, koje su smijenili Hranići – Kosače.

Tako se kao posjed hercega Stjepana pod nazivom Biograd spominje u sve tri povelje kojima mu potvrđuju posjede kralj Alfons V i kralj Fridrik III

Kako Marko Vego identificira Konjic sa Neretvom, to bi se i podatak o povelji koju je ban Tvrtko izdao u Neretvi 1356. godine odnosio na Konjic. Naziv Konjic, za naselje s obje strane Neretve, spominje se više puta, 1382, 1405, 1414 i 1418. godine. Dubrovčani se 1411. godine bune protiv carina koje je tu uspostavio Sandalj Hranić. Podbiograd se kao patarensko naselje spominje u dubrovačkim izvorima 19.6.1449, a zatim i 17.10.1466. godine. Konjic je pao u turske ruke prije 1477. godine. Kasnije se spominje često.

Biograd na Neretvi - Konjic - undefinedArhiv: Biograd na Neretvi - KonjicGrad je organiziran na neobičan način, a sastoji se od centralne utvrde sa kulom i vanjskog prstena koji zatvara prostor od cca 40 do 70 metara.

Južni zid centralne gradnje ima debljinu od 2,2 m, a izveden je u dobrom malteru sa oplatom od kamenja postavljenog u pravilne horizontalne redove i ispunom u kojoj ima istucane cigle. Po tehnici zidanja može se zaključiti da je građevina možda nastala još u rimsko doba i da je srednjovjekovna utvrda, izgrađena na starim temeljima.

Nalazio se na terasastom platou relativne visine 200 m nad Neretvom, na zapadnoj periferiji Konjica, gdje mu se danas vide slabi ostaci. Prema jugu vezan je jednom kosom za masiv planine Ljubine i Prenja. Na padinama grada ima ulomaka prahistorijske gradinske keramike i komadića rimske cigle i crijepa. Na terasama platoa iznad lijeve obale Neretve, koji se skoro vertikalno spušta do ceste i vode, izgleda da se u raznim periodima stvaralo i razvijalo utvrđenje koje je ovdje štitilo prijelaz preko rijeke.

Očuvani ostaci utvrde Biograda iznad njegovog podgrađa Podbiograda, današnjeg Konjica s obje strane Neretve, ne pružaju mogućnost njene restitucije.Biograd na Neretvi - Konjic - undefinedArhiv: Konjic

Očigledno je da se izgradnja utvrđenja odvijala u raznim vremenskim periodima. Situacioni plan utvrđenja Biograda ne može se u cijelosti vezati ni za jedan od tipova bosanskohercegovačkih utvrđenih gradova. Najbliži je grupi utvrđenja slobodnih oblika koji su maksimalno prilagođeni konfiguraciji lokaliteta. Izgleda da je zapadni dio utvrde kasnoantički, što zaključujemo po pravilnom oktogonalnom sistemu zidova. Ovaj dio utvrđenja predstavlja glavni dio grada. Ovdje se vide 59 ostaci dva pravougla obilježena pravim snažnim zidovima, južni pravougao veličine oko 40 x 16 m prepolovljen srednjim produžnim zidom i sjeverni pravougao veličine oko 32 x 12 m bez istočnog zida, koji je vjerovatno porušen kada je počela izgradnja srednjovjekovnog Biograda. Tada je izgrađena branič-kula, trougaona u tlocrtu, sa novim bedemima koji su zatvorili srednjovjekovni obor.

Srednjovjekovni bedemi nisu građeni u oktogonalnom sistemu, nego su vidljivo prilagođavani terenu. Tom prilikom je izgrađen i lučni bedem koji je povezao sjeverni dio antičke utvrde sa srednjovjekovnom štiteći sa sjevera i istoka braničkulu, zbog čije je izgradnje na sredini antičkog castruma, došlo do pregradnje ovog dijela. U srednjovjekovnom, jugoistočnom dijelu obora, vidljivi su ostaci nekih zgrada, ali prema njima ne možemo stvoriti sliku o načinu izgradnje ovog prostora. Na nekim dijelovima na istočnoj strani srednjovjekovnog utvrđenja Biograda, nije bilo bedema, jer su prirodne prepreke onemogućavale prilaz.

Ne raspolažemo pisanim podacima o vremenu nastanka Biograda. Prema nađenoj keramici, malteru i načinu zidanja zaključujemo da je to bilo vrijeme XIV-XV vijeka, kada je nastala većina utvrđenih gradova sadašnje Bosne i Hercegovine.

U turskim izvorima ne spominje se tvrđava Biograd. Izgleda da su Turci osvojili grad i podgrađe 1465. godine i da su odmah razorili utvrđenje, koje u njihovom sistemu utvrda nije imalo značaja.

Život na prostoru Konjica i u neposrednoj okolini odvija se kontinuirano od prahistorije, rimskog i kasnoantičkog doba, srednjeg vijeka, vremena turske i austrougarske uprave, do naših dana.


 Radiosarajevo.ba / Novikonjic.ba

Slikar, karikaturist i neprevaziđeni putopisac Zulfikar Zuko Džumhur skoro 20 godina je živio i djelovao u Herceg Novom, u Crnoj Gori, a sada je počela s realizacijom 15 godina stara inicijativa da se u ovom gradu izgradi spomenik njemu u čast.

KONJIC – U organizaciji Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i Crkvene opštine Konjic sinoć je u kino-sali Narodnog univerziteta u Konjicu održan svečani božićni koncert na kojem je nastupio poznati solista izvorne i operske muzike Ivan Milinković.

Kako je došlo do gostovanja u Konjicu jedne od najvećih pjevačkih zvijezda u regiji, rekao nam je producent Božićnog koncerta Vanja Alikadić :

Stranica 1 od 135