BISERI KONJICA – 5.DIO / NEKROPOLA STEĆAKA BISKUP KOD GLAVATIČEVA

Ova nekropola je biser koji sjaji sve do Pariza (sjedište Unescoa) i do  Njujorka (sjedište UN), zamislite to  je naše a svjetsko kulturno nasljeđe, značajno za svijet  jer ga je Unesco 15.7.2016., stavio na listu svjetskih zaštićenih spomenika.  

Nekropolu sačinjavaju 172 stećka velikaške porodice Sanković, koja je vladala Humskom zemljom i bila uticajna na dvoru kralja. To je jedna od 30 nekropola iz regije koje su  15.7.2016.godine, upisane na listu Unescoa. To je i jedan od 54 nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine sa područja općine Konjic.

“ Biskup je selo u blizini Glavatičeva, oko 30 km udaljeno od Konjica, prema jugoistoku. Pored makadamskog puta na omanjem uzvišenju pod nazivom Grčka glavica, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima. Pomenuta nekropola se sastoji od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika, na površini od 1.700 kvadratnih metara. Na ovoj nekropoli se nalaze i ostaci jedne crkve čiji je nastanak moguće okvirno datirati u XII ili XIII stoljeće”, stoji u obrazloženju Komisije za  očuvanje nacionalnih spomenika, od 10. maja 2004. godine. 

viber_image_2021-01-21_16-11-12.jpg

Rodovi su bili gospodari feudalnih oblasti i neposredni vazali vladara, imali su ulogu nasljednih članova državnog vijeća, kao najvišeg organa vlasti srednjovjekovne Bosne. 

Velikaški rod Sankovići može se pratiti kroz čitavo stoljeće, od 1306. do  1404. godine. Kao predstavnici Humske zemlje redovno su učestvovali u Zboru bosanskih velikaša, posebno u periodu od 1330. do 1404. godine. 

Miltena je naslijedio njegov sin Sanko,  poslije Sankove smrti župansko prijestolje je pripalo njegovom sinu Bjeljaku, drugi Sankov sin bio je knez, a zatim vojvoda Radič. 

Na istočnom dijelu nekropole su ostaci crkve, dimenzija 12,10 x 7,40m, dužine 2,60 m, zidova debelih 60 cm i mjestimično visokih 50 cm. 

U porodičnom groblju velikaškog roda Sankovića, koji je u 14. vijeku vodio glavnu riječ u čitavoj tadašnjoj Humskoj zemlji (kasnijoj Hercegovini), nađena je staklena čaša visine 14,5 cm i širine po sredini 11 cm, imala je 12 rebara, debljina stakla 1,9 mm, tamnocrvenkaste boje, donesena iz Murana pored Venecije i to je najstarija staklena čaša u BiH, čuva se u Zemaljskom muzeju; zatim je nađeno 111 srebrnih puceta s odjeće i komadi zlatotkanog platna figuralnim  i vegetativnim ukrasima, zemljani lonac, 14 komada srednjevjekovnih novaca...Dužina nadgrobnog spomenika – stećka, gospođe Goisave  iznosi 173 cm, širina 78 i visina 78 cm. Gospoja Goisava umrla je u 20-oj godini, između 19. 5. i 3. 11. 1399.god., kažu arheolozi koji su istraživali grobove. Arheološka istraživanja 1954. i 1955. obavio je Marko Vego, a od 1980-1984. Pavo Anđelić. 

Goisava je pokopana je u obiteljskom groblju Sankovića na nekropoli Biskup. Na njenom grobnom sanduku je natpis, izrađen sa dvije strane u dva reda i sa druge dvije strane u jednom redu. Pismo je bosanska ćirilica, Natpis glasi: 

Ovdje leži gospođa Goisava, kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu. 

Po svom sadržajunatpis spada među najdragocjenije spomenike te vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut kostur i prilozi: svilene trake, kao i ostatak haljine, a u ustima svi zdravi zubi, te dubrovački dinar sa likom sv. Vlaha kovan oko 1337. godine. 

Bogatstvo kulturnog nasljeđa govori o bogatoj prošlosti, o burnoj povijesti ovoga grada i cijeloga kraja, koji je bio raskrsnica puteva još od rimskog perioda, poprište značajnih, pa i sudbinskih događanja za cijelu BiH.

Bosna je ukrašena stećcima, gdje prednjači općina Konjic sa 150 nekropola i skoro 4000 svojih misterioznih ”kamenih spavača”. (Svaki 15-ti stećak BiH  nalazi se na području općine Konjic). Od svih najljepši su oni na Biskupu, a najljepši od njih je stećak Goisave, supruge Radiča Sankovića. Okamenjeni svjedoci istorije, kameno blago srednjovjekovne Bosne, zadivljujuća baština dio su našeg muzeja na otvorenom. 

Stećci su proslavili Konjic, na ovom području ima ih najviše zato što su se tu zadržali i umirali posljednji  pripadnici Crkve bosanske. Od raznih progonitelja povlačili su se prema Hercegovini, da bi prešli granicu Neretvu, svoju rijeku spasa, jer  zaštitu im je obećao i pružio vladar župe hercegovačka Neretva. 

Poslije 622 godine od smrti, sjećamo se Sankovića, ovim tekstom podižemo spomenik gospoji Goisavi, Dubrovkinji, plemkinji, koja se udade i na Biskupu, u Zupi komskoj, kod Glavatičeva, ostavi svoje mlade kosti. 

Ne sanjaj je Sankoviću, Ona spava, preko Prenja u Dubrovnik zagledana… 

viber_image_2021-01-21_16-12-08.jpg

Na uzvišenju na fotografiji  nalazilo se sjedište Komske župe, gdje je pripadao Biskup.

 

Mirsad Čukle 

ocijeni
(1 glas)