BISERI KONJICA (3.DIO) - ARK I BIJENALE SAVREMENE UMJETNOSTI JEDINSTVENI U SVIJETU

Atomska ratna komanda (ARK) i Bijenale D-0 ARK Underground, zajedno su jedna od konjičkih posebnosti, bisera, atrakcija poznatih u svijetu.


ARK je pravljen od 1953. do 1979. godine. Punih 26 godina, na 280 m ispod zemlje, smjenjivali su se vojnici, radnici i mašine u utrobi planine Zlatar i osposobili 12 povezanih blokova na 6.584 m2, za zaštitu od nuklearne bombe 350 rukovodećih ljudi SFRJ. 

Tek 13 godina poslije završetka gradnje, posada JNA se povukla, 8.maja 1992.Armija RBiH ušla je u neoštećen „Bunker“ i tek tada je javnost saznala da on postoji, samo 5 km uzvodno od centra grada, na ušću Ljute u Neretvu. Poslije rata 1992-1995., objekat je proglašen neperspektivnom vojnom imovinom i vrata ARK-a 27.5.2011. u 10,45 h, za cijeli svijet otvorili su umjetnici. U ovim prostorima otvoreno je Bijenale savremene umjetnosti D-0 ARK UNDERGROUND, najveći likovni događaj ikada održan u BiH.  

Za pet ciklusa Bijenala izloženo je 159 radova umjetnika iz 50 zemalja, tajni objekat atomskog skloništa nije okupiran vojskom već umjetnicima, koji je postao najveći regionalni kulturni događaj.Procijenjena vrijednost kolekcije iznosi 7 miliona eura. 

Objekat u kojem se održavao Projekat Bijenale  savremene umjetnosti, najneobičniji je prostor, proizvod je Hladnog rata (1947-1989.). Bez nuklearnih arsenala i „ravnoteže straha“ ne bi bilo ni konjičkog bunkera. ARK je upravo zbog toga uzet kao polazna tačka propitivanja  opširne teme Hladnog rata. Taj period svjetske historije karakteriše opasna trka u naoružavanju, do usijanja zaoštravanje odnosa dva vojna bloka, borba za dominacijom dovela je do desetak ratova, koji je u tome vremenu više puta bio na ivici svjetskog rata i samouništenja. Neki od dramatičnih događaja bili su – ugušena mađarska revolucija 1956., kubanska raketna kriza 1962., praško proljeće 1968., poraz SAD politike u ratu  u Vijetnamu (1955-1975.), sovjetsko-afganistanski rat 1979. i dr. Oba vojna bloka NATO, formiran 1949. i Varšavski ugovor formiran 1955., govorili su da imaju toliko naoružanja da cijeli svijet mogu uništiti 10-15 puta, a znamo da je dovoljno samo jedno uništenje... 

Ovo je bio dramatičan period u historiji Planete, svijet nije spavao jer je bio na ivici rata, ozbiljno se zaljuljao, plutao je na dvije nuklearne bombe, njihov sudar uništio bi sve živo i neživo. U oktobru 1962. svijet je bio skoro ušao u rat. O poukama i porukama kubanske raketne krize i drugim krizama, govore nam umjetnici učesnici Bijenala u Konjicu... 

Prva dva izdanja  Bijenala 2011. i 2013. bavila su se vojnim aspektom bunkera, a treće izdanje za polaznu tačku uzelo je alternativne društvene, političke i ekološke pokrete koji su se javili u tom periodu.Kustoski koncept i umjetnički radovi u trećem izdanju projekta bavili su se savremenim pitanjima s kojima se suočavaju današnja industrijalizirana kapitalistička društva, odnosima između prirode, čovječanstva, kulture i tehnologije.  

Dva posljednja izdanja bavila su se „aspektima transformacije objekta od višegodišnjeg gradilišta i radnog mjesta, preko prevaziđenog bunkera, do muzeja savremene umjetnosti i vojne istorije“.  

ARK I BIJENALE zajedno su, kao kulturni događaj, ime grada stavili na mapu svjetskih kulturnih događaja.Povezuje ih zajedničko mjesto kao i tema: izgradnja mira u regiji, komunikacija, vraćanje povjerenja među ljudima i državama...Za deset godina postojanja, svoj doprinos ugledu i vrijednosti Bijenala dali su umjetnici širom svijeta, Bijenale je predstavljeno u svim većim svjetskim centrima i ambasadama, o njemu su pisali svi mediji svijeta, postavku je vidjelo stotine hiljada ljudi.Projekat je postao važan kulturni toponim u  ovom dijelu Evrope, tako su ARK i Bijenale ovaj grad, ponovo doveli na prve stranice svjetskih medija. 

ARK je više od turističkog objekta, on je „skladište istorije“, učionica o našoj prošlosti, govori o prolaznosti moći, položaju pojedinca, o usamljenosti, o uzaludnosti naoružavanja, o destruktivnosti, odnosu čovjeka i prirode, o nasilju, neurotičnosti...“Pištollj je pisaća mašina nepismenih“ poručuje nam jedan rad Janoša Sugara iz Budimpešte. Radovi „istražuju efekte globalizacije, emigracije i egzila“, pitanja zagađenja vode i vazduha, govore o jedinstvu svijeta,  sugerišu mogućnost novih relacija među ljudima, bunker je spomenik ideološkoj podjeli svijeta, radovi dokazuju da je drugačiji svijet moguć, sugerišu povjerenje, okupljanje, pomirenje, da gradimo naše društvo zajedno i da odgovaramo za zajedničku Planetu.  

O značaju ARK-a  i Bijenala u svjetskim okvirima dovoljno je reći da je Unesco svih pet ciklusa podržavao Bijenale, a 2.6.2012. posjetila ga je i Generalna direktorica Unescoa Irina Bokova. Vijeće Evrope proglasilo je prvi put kulturnim događajme Evrope projekat koji dolazi sa Balkana. Održavani su razni prateći programi, seminari, predavanja Beograd-Sarajevo-Mostar-Konjic, okrugli stolovi o temi hladni rat, prošlost, sadašnjost i budućnost svijeta, Jugoslavija u Hladnom ratu, o raspadu SFRJ 1.6.2019. u ARK-u su govorili predsjednici Jugoslavije R.Dizdarević i S.Mesić i predsjednik Slovenije M.Kučan. Održavanje Bijenala pomagale su vlade i ministarstva preko 20 država, od Srbije, Hrvatske, Crne Gore do Turske, Francuske, Njemačke, Italije, Austrije, Albanije...Kolekcija je potvrdila svoj svjetski ugled. Direktor Projekta Edo Hozić, koji je krajem maja 2019. na poziv predsjedavajuće Generalne skupštine UN,  o projektu govorio u Njujorku, ima viziju da ovo postane muzej savremene umjetnosti i vojne istorije, kuća regionalnih umjetnika, mjesto edukacije mladih.   

Bijenale i Konjic su mjesto susreta. Ovaj širi prostor je izrazito istorijski, bio je omiljeno sastajalište bosanskih kraljeva, vlastele, hercegovačkih vladara, despota, dinasta, mjesto sukoba i pregovora, utočište bogumila i dr. Putopisac A.Dž.Evans 1875. je zapisao: “…Konjic, koji je proslavljen u istoriji bosanskog kraljevstva kao pozornica jednog od nekoliko miroljubivih i znamenitih događaja u toj nesrećnoj nacionalnoj istoriji. U izvjesnom smislu Konjic je bosanska Runnymede. Na «konventusu» ili saboru u Konjicu, održanom 1446., posljednji zakoniti kralj ove pokrajine, kralj Tomaš, stavio je svoj pečat na povelju…- Na saboru održanom kod nas na našem dobru u Konjicu i u našoj zajedničkoj skupštini svih naših vjernih vazala, prelata, barona, vojvoda i starješina i svih izbornih plemića sviju oblasti našeg kraljevstva, raspravljane su stvari koje se odnose na mir i blagostanje našeg kraljevstva -…”.

Konjički kraj imao je istorijsku ulogu u ratu 1941-1945., ratu 1992-1995., te značajnu ulogu u kasnijem razvoju BiH. ARK i Bijenale se uklapaju u ovaj grad bogat istorijom i ljepotom. Neka Konjic ponovo bude  turistički dragulj, grad susreta umjetnika, političara, ekologa, ekonomista, humanista, pjesnika, omladine, naučnika, antifašista, neka širi i u sebi nosi poruke tolerancije, dijaloga, mira i prihvatanja različitosti. 

Za razliku od prošlosti, budućnost još nije napisana i samo od nas zavisi kako će izgledati.  Svjetska migrantska kriza i pandemija koronavirusa, pokazuju koliko je svijet jedan, povezan i jedinstven, koliko su problemi zajednički. Ključna riječ za Konjic, BiH, Evropu i  za Planetu je budućnost. Uloga Konjica ponovo može biti historijska.


Mirsad Čukle 

ocijeni
(3 glasova)