MIRSAD ČUKLE: Konjic je bio i dalje će ostati nepokoren i ponosan grad

FOTO: Velid Gagula FOTO: Velid Gagula

Konjic i Konjičani, za odbranu Bosne i Hercegovine na samom početku agresije  obezbijedili su  preko 15.670.000 raznih metaka, 5.000 cijevi raznih kalibara, preko 1.000.000 komada razne municije  i drugog ratnog plijena iz preduzeća „Igman“, skladišta VP „Ljuta“ i VP “Čelebići“.

“Igman“  je kao jedini proizvođač municije za Oružane snage BiH tokom odbrambenog rata isporučio municije i MTS-a u  vrijednosti od skoro  40.000 000 KM.

Konjičani su do 1. maja postavili 45 PAM-ova 12,7 mm, od 4. do 12.5. 1992. oborili pet borbenih JNA aviona, na ratištima Konjica i cijele BiH poginulo je i ranjeno preko hiljadu vojnika iz konjičkih brigada.

Konjic je dao ukupno 62 nosioca zlatnih ljiljana i zlatne policijske značke, primio hiljade izbjeglica i ranjenika , oko 1.000 tovara hrane, lijekova  i municije doturio  opkoljenom Mostaru.

Municija iz Igmana stigla je u 35 bh gradova,što je pomoglo  odbrani Sarajeva, Zenice, Tuzle, Vakufa, Bugojna, Travnika, Goražda, Trnova, Mostara, Bihaća, Travnika, Goražda, Tešnja, Čapljine, Srebrenika, Prozora, Jablanice, Kreševa, Visokog, Busovače, Livna, Pazarića, Kiseljaka, Tarčina, Banovića, Viteza i drugih gradova. Samo u vremenu od 8. 4. do 28. 12. 1992., u ova mjesta isporučeno je preko 15,5 miliona metaka. Za Sarajevo je npr. 28. 2. 1992. otpremljeno 616 813 komada metaka, a 8. 4. 1992. još dva miliona metaka...

U gradu i selima općine Konjic utočište su  našle izbjeglice iz 26 bh općina, prve su došle izbjeglice  iz Foče 6. 6. 1992., njih 120 pješačili su 58 dana, a oko 200 izbjeglih iz Gacka stigli su 8. 7. poslije 40 dana pješačenja, tako da je 1994. općina evidentirala 13.520 izbjeglih i raseljenih. Konjic je ostao nepokoren i ponosan grad, Konjičani se  imaju  čime ponositi.  

 Kao grad na granici dviju regija, sa značajnim strateškim kotama i fabrikom municije, Konjic je bio i ostao ključ odbrane Bosne i Hercegovine.

Poslije rata, nepravedno postaje grad-slučaj. Pored ostalog i zahvaljujući pasivnosti nadležnih lokalnih organa i organizacija, te zahvaljujući i aktivnosti onih što u svijet o Konjicu šalju samo jednostrane negativne vijesti.

Branitelji jesu Konjic odbranili 1992.-1995. godine, ali odmah poslije toga postali su nejedinstveni, zaboravni, pasivni, naivni, a obaveze da brinu o ugledu grada preuzeli su drugi... Herojska odbrana, nadljudski napori i patnja građana Konjica historijska su fakta, ali sve to se nema nigdje danas pokazati, vidjeti, pročitati.

Konjic je poslije rata stalno u defanzivi, jer lokalna vlast, političke stranke, boračka udruženja, kulturna društva i informativne i kulturne institucije i ustanove, nisu sagledali prethodna iskustva, uspjehe i slabosti i nisu donijeli jedinstvenu posebnu strategiju odnosa grada prema javnosti, domaćoj i svjetskoj.

Predstavljanje Konjica u javnosti prepušteno je nesposobnim, podobnim i površnim, neiskusnim, neinventivnim i nestručnim osobama, tako da Konjic sve svoje prednosti nije iskoristio. Većinom je u svijet išla naglašeno negativna slika, sa dosta paušalnih, neargumentiranih ocjena.

Tako i sada, vezano za virus korona ima mnogo neprovjerenih, nedobronamjernih izjava i tekstova o Igmanu i o Konjicu. 

Sve što treba neka nadležni državni organi ispitaju, ali mnogi tekstovi odmažu građanima Konjica koji savjesno izvršavaju svoje obaveze i bore se u ovim složenim vremenima sa opasnim virusom i drugim pratećim nedaćama.

Potrebno je jedinstvo svih stanovnika općine Konjic, poštivanje svih naloženih mjera. Mi trebamo pomoć i razumijevanje drugih gradova i viših organa vlasti, a ne optuživanje da je Konjic zarazio Sarajevo i slično.

Mirsad Čukle / Novikonjic.ba

ocijeni
(11 glasova)