Said Šteta: Pjesma Vilenjak

Vilenjak

Zavlačio je kratke prste ispod jastuka

i pokupio sve uzdahe što je čuvala k’o perle crne

tiho, koračao je na svojim željama, da ne bi šuškale

ostavio je nade umjesto svile oko njenog struka

još pekar nije zamijesio kifle, žalio se ruka mu trne

kad su se njene usne u osmijehu ljuljuškale

Gledao ih, kao rumenilo na horizontu boje krvi

ili višnja raspukla na usnama kada se stisne

spuštao poljupce kao paperje iz mladih krila

Nije je htio buditi, dok mu se mjesečina na licu mrvi

ostavio je da pod njegovim pogledom kisne

znao je vilenjak mali, u svakoj noći ne stanuje vila

Jednu po jednu, u htijenju da puno slade

kao jagode na slamku što nekad djeca su znala

onako rumeno, sa puno čežnje koju je u sebi krio

redao za nju neispjevane balade

da budu đerdan za njedra bijela, mala

noktima štipao lice, da nije slučajno snio

Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda


Novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)