Ako ne bude ni jedne optužnice, onda će historija zapisati da Konjic nije bio ni granatiran ni snajperisan

Konjic je jedan od bh gradova u koji 1992-1995. nije ušla agresorska čizma, koji je odbranjen u ratu i kao takav poslužio kao baza za pomoć drugim gradovima u municiji, lijekovima, hrani, smještaju izbjeglica…

Međutim, ljudski i materijalni gubici grada su ogromni, nenadoknadivi, precizno još uvijek i neutvrđeni. U gradu je granatama i snajperima, sa agresorskih položaja ubijeno i ranjeno skoro dvije stotine civila, od čega je ubijeno više od 16 djece, a za to još nije podignuta ni jedna optužnica.

Poznato je da je 4.6. 1992. oko 9,30 granata ubila troje Konjičana, 23.3.1993. oko 6,30 granata je ubila tri, a ranila sedam radnika “Igmana”, 11.8. 1994. oko 19 sati granatom su ubijena četiri sugrađana kod Vatrića kuće..

Svaka vojska vodi artiljerijski dnevnik i nije teško utvrditi ko je toga dana i sata ispalio granate.

Pitamo se da li postoji jedno isto tužiteljstvo za sve građane Konjica, ili postoji više njih koji imaju različite aršine ?

Kada će biti na redu suđenje za ubijene građane Konjica 1992-1995. od granata i snajpera, ko je i do kada nadležan da podigne optužnicu, koliko još decenija trebamo čekati ?

Prema sadašnjem stanju, zločin protiv Konjica biće uskoro potpuno zaboravljen, jer nema ni jedne knjige o odbrani grada, nema obilježavanja pogibije civila, nema spomen-ploča ni optužnica.

Pitamo vlasti, posebno lokalne, da li nekoga zanima kakva je percepcija Konjica u svijetu (pozitivna ili negativna), kakav je nametnuti imidž Konjica u susjednim državama, kako se vlasti bore za cjelovitu istinu o Konjicu u ratu ?

Šta rade općinski službenici koji su dobro plaćeni da brinu o tome ??

Iskrivljena istina ponovljena milione puta, vremenom postaje trajna istina, a tako nestaje sjećanje na odbranu grada i njegove branitelje, kao i poginule civile.

To je historijska neodgovornost nadležnih državnih organa i brojnih boračkih udruga/udruženja.


Behir Balić

ocijeni
(3 glasova)