RAZGOVOR S POVODOM: Adis Muhibić – Žalosno je godinama gledati oteti dječiji prostor za igru u Trešanici

FOTO: Novikonjic.ba FOTO: Novikonjic.ba

Djeca današnjice odrastaju po haustorima, igraju se između automobila na trotoarima i igralištima, ugrožena im je sigurnost, slobodno vrijeme je bez sadržaja. Još uvijek su devastirana i zapuštena sva dječija igrališta, a sportski poligon u Trešanici bi zasigurno bio jedno od nužnih mjera prevencije protiv devijantnih ponašanja djece i omladine čemu smo danas svi svjedoci.

„12 miliona KM kladionice iznesu iz Konjica, a konjički sportski tereni su zatvoreni ili uzurpirani“, kazao je magistar sporta, Adnan Džumhur, vijećnik BPS u Općinskom vijeću Konjic, koji se kao niko do sada otvoreno založio za glas mladih i djece, a ujedno ističući primjer košarkaškog poligona u MZ Trešanica, piše portal Novikonjic.ba.

Tragom te informacije, razgovarali smo sa Adisom Muhibićem, roditeljem, predsjednikom Udruženja „Volonteri i prijatelji konjičke regije“ (VIPK), čiji su aktivisti inicirali povratak poligona djeci, još prije osam godina te uspjeli osigurati 5.000 KM za sanaciju poligona, koje su morali vratiti sarajevskom donatoru Centru za promociju civilnog društva (CPCD), jer općina Konjic nije željela taj novac.

NK: Gospodine Muhibiću, kažite nam kako je „otkriven“ sportski poligon djeci Trešanice?

MUHIBIĆ: Na prostoru MZ Trešanica, tačnije na samom kraju ulice Civilnih žrtava rata sa desne strane postoji betonski košarkaški poligon za mlade površine oko 420 m2, koji je kao takav ucrtan i u gruntovnici općine Konjic. Na tom prostoru sve do rata generacije mladih Konjičana uživale su u sportskim aktivnostima i odgajali se u sportskom duhu.

Poslije rata, taj prostor uzurpiran je od strane privatnih vozila iz tog kvarta i šire. Tu se nalazi i jedan oronuli koš za košarku, a samo je jedan ulaz na taj prostor.

Za ovaj problem saznali smo od roditelja mališana dvije susjedne ulice s kojima smo u ljeto 2009. godine organizovali prve dječije igre u Konjicu „Zajedno smo jači“. Mi smo bili svjesni da ovakve inicijative obično idu posredstvom organa MZ Trešanica, ali taj Savjet sa svojim članovima kako tada, a ni dan danas nije nešto bolje. Jednostavno, nije aktivan u mjeri koja bi zadovoljila građane, jer se ne miješa u svoj posao, ne saziva zborove građana i nije vidljiv uopće njihov rad.

Kao neformalna grupa pokrenuli smo građansku inicijativu pod nazivom „Vratimo sportski poligon djeci Trešanice“ te smo 13. 7. 2009. godine razgovarali sa Belmom Sokolović, šeficom Odsjeka za prostorno uređenje i građenje općine Konjic i od nje dobili odgovor da je sadašnja situacija poligona nedefinisana. Potvrdila je kako je taj prostor nekada prije bio namjenjen za djecu, ali da je sada situacija takva kakva jeste nedefinisana. Da bi situacija bila definisana potreban je i stav mještana tog područja i prikupljanje peticija potpisa podrške građana. Nakon toga, kako nam je rekla, lokalna vlast će razmotrit stav građana i onda markirati tj. označiti dječiji sportski poligon.

Istovremeno, poslali smo i dopis Komisiji za partnerstvo sa građanima OV Konjic, gdje su nas gospođe Mirsada Šoro i Šeherzada Alić obavijestile o zaključku Kolegija načelnika sa sjednice održane 26. 8. 2009. godine, kojim se nalaže Službi za prostorno uređenje, građenje i obnovu da u skladu sa svojim ovlaštenjima predloži rješavanje pitanja dječijeg igrališta.

NK: Posjetili ste gruntovnicu, a zatim razgovarali sa pomoćnikom načelnika, Esadom Omerovićem o vraćanju poligona djeci Trešanice?

MUHIBIĆ: Volonterka, Zuhra Omerović i ja smo sredinom jula te godine provjerili u gruntovnici općine Konjic status površine, gdje nam je potvrđeno da se radi o «KOŠARKAŠKOM IGRALIŠTU». Nakon toga, posjetili smo Službu za prostorno uređenje, građenje i obnovu, gdje smo razgovorali sa pomoćnikom načelnika, gospodinom Esadom Omerovićem. Isti nas je upoznao o tome, kako je taj lokalitet općina Konjic htjela davno da vrati djeci, ali je naišla na otpor nekolicine građana tog područja. Čak je pisana i peticija protiv dječijeg poligona. I on je naglasio da je potreban zvaničan stav građana tog područja i identifikacija tih lica na peticiji sa brojevima lične karte. Bio je vrlo optimističan i najavio, kako postoji ideja da se ulica CŽR pretvori u jednosmjernu ulicu sa mogućnošću parkiranja jednom stranom, a da općini Konjic ne predstavlja nikakav trošak da markira i osigura taj dječiji teren od parkiranja nesavjesnih vozača. Bili smo oduševljeni tom idejom koja u jednom potezu rješava sve probleme i za parkiranje vozila i za nesmetanu igru djece i omladine. Svojim dopisom 2. 9. 2009. godine dostavio nam je izvod iz Regulacionog plana „Centar“ koji potvrđuje gore navedene informacije.

NK: Da li su građani Trešanice pružili podršku incijativi i na koji način?

MUHIBIĆ: Jesu i vrlo smo im zahvalni. Uključili su se u velikom broju i došli na prvi javni sastanak građana poslije rata u ovom naselju koji se održao 19. 8. 2009. godine. Sastanak je organizovala neformalna grupa građana ulice Civilnih žrtava rata i IV Muslimanske brigade u sastavu: gospođa Zuhre Omerović, Zubejde Alibegović, Fikrete Grlica, Mirsade Kurtović, gospodina Salke Bubalo, Esada Pajića, Sanjina Korića, Omera Kozića, Mustafe Kurtića, Muhameda Bajića, Vejsila Hakalovića, Amira Macića i moje malenkosti. Prikupili smo oko 320 potpisa podrške građana obje ulice, a zaključak sastanka bio je samo jedan. Lokalna vlast posredstvom svojih nadležnih službi predmetni sportski poligon treba da vrati prvobitnoj namjeni, tj. djeci, a na igralištu zabrani/onemogući parkiranje automobila. Sve smo to uredno predali na protokol općine i čekali reakciju nadležnih službi.

NK: Kako je reagovala općina Konjic nakon dostavljanja peticije potpisa građana Trešanice i kome ste se sve obraćali za podršku?

MUHIBIĆ: Onako kako smo mi roditelji energično i entuzijastično ustali da zaštitimo dječija prava, to nije uradila općina Konjic. Njihova spora reakcija uslijedila je tek naredne godine. Komisija za bezbjednost saobraćaja svojim zapisnikom od 2. 7. 2010. godine predložila je „miksanje terena“, tj. pola parking, pola poligon. Uočavamo, da općinski službenici ističu u prvi plan i daju prioritet tome što se „bune“ pojedini građani, koji tu stanuju ne osvrćući se na to da su se zakonski pobunili i građani koji žele dobro svojoj djeci i koji su potpisali peticiju da se vrati i omogući nesmetano korištenje tog prostora, koji je i gruntovnicom obilježen kao takav.

Razgovarali smo sa gospodinom Enom Tahirovićem, direktorom JKP „Standard“ i višim inspektorom PU Konjic, Ilkom Zelenikom (penzionisan op.a.), koji su izrazili slaganje sa inicijativom, ali svi čekaju neki nalog. Na osnovu tog „naloga“ JKP „Standard“ postavilo bi fizičke prepreke. Lokalna policija tvrdi da nije u prilici reagovati, jer ne postoji saobraćajni znak kojim se zabranjuje zaustavljanje i parkiranje vozila na tom prostoru. Mišljenja su da bi trebalo urediti i opremiti taj prostor iz budžeta općine Konjic na način da se isti ogradi i koristi u skladu sa općinskom Odlukom o kućnom redu i Zakonom o JRiM HNK.

Neugodnost na ovu temu doživjeli smo u razgovoru sa drugim pomoćnikom načelnika, gospodinom Ejubom Miljevićem (aktuelni općinski pravobranilac op.a.) o kome smo zbog njegovog bahatog ponašanja i problema koje ne rješava u mjesnoj zajednici Trešanici uputili otvoreno pismo-kritiku načelniku Konjica, a jedino osvježenje i razumjevanje za ovu problematiku imali smo sa gospodinom Mirzom Kevrićem (Služba za prostorno uređenje, građenje i obnovu), koji je zaslužno pohvaljen od strane građana.

Uglavnom, svi su nas upućivali na to da ova inicijativa treba da ide posredstvom organa MZ Trešanica, ali smo imali veliku dilemu, kako uopće da se obratimo čovjeku koji je na „fantomskim“ zborovima građana izabran da bude predsjednik (gospodin Velija Halilović) i čiji su legitimitet rada osporili mještani Trešanice (oko 200 građana) zbog uočenih nepravilnosti u vezi konstituisanja Savjeta MZ Trešanica. Nepravilnosti o kojima govorim potvrdila je i Komisija za predstavke i pritužbe OV Konjic 2010. godine, čijem tadašnjem sastavu sam se u ime građana za govornicom OV Konjic zahvalio na profesionalnom radu. Ipak, smo u interesu djece progutali knedlu i obavili razgovor sa istim, koji nas gle čuda, ucjenio da mu dostavimo 30 potpisa građana i da njega stavimo na čelo pa će on da to nešto „zagonja“. Na te ucjene nismo pristali, čak smo zamolili da se uključi u medijaciju i NVO „Centar za prava djeteta“, čija je direktorica pokušala razgovarati sa gospodinom Halilovićem, ali bezuspješno.

Na kraju smo vođeni usmenim obećanjem od 26. 2. 2012. godine gospodina Osmana Ćatića, predsjednika Kluba vijećnika SDA u OV Konjic i predsjednika Komisije za pitanja mladih da će se uključiti u rješavanje problema poslali i njemu poduži dopis, ali bez rezultata, jer se „isključio“, odnosno ignorisao je sve nas.

Nakon toga sve je stalo, jer su u međuvremenu stanari obližnje zgrade podnijeli manjeg obima peticiju sa kontra stavom i ista je „jače“ uvažena od strane općine Konjic. Roditelji i djeca razočarani i obeshrabreni privremeno su odustali od daljeg angažmana na vraćanju poligona.

NK: Kada ponovo pokrećete inicijativu i na koji način?

MUHIBIĆ:Naš naredni korak napravili smo 2013. godine i pokrenuli projekat “Zaštitimo sretno odrastanje”. Aplicirali smo za novčana sredstva u cilju sanacije ovog poligona kroz Program malih grantova CPCD, gdje smo i od strane općine Konjic dobili pismenu podršku za svoj naum sa potpisom gospodina Omerovića. Sekretar općine Konjic, gospodin Fadil Tatar, najavio je moguću uplatu oko 800 KM od strane općine kada prođe projekat. Aplikacija je prihvaćena, osigurano je 5.000 KM za poligon i o tome je transparentno informisana općina Konjic, gdje je zatraženo, da ista učestvuje shodno proklamovanoj praksi „marka na marku“ u mjesnim zajednicama asfaltiranjem poligona. Dakle, građani su se potrudili i donijeli novac izvan Konjica.

NK: Početak radova na poligonu obustavljen je zbog problema sa stanarima koji je prijetio da eskalira u fizički sukob?

MUHIBIĆ: Volonteri su pozvali roditelje i djecu da izađu, da se organizuju, da očiste poligon od nanosa zemljišta i prljavštine i da započnu da kopaju rupe za nosače ograde. Međutim, to radimo bez dogovora sa nadležnima iz općine i preduzeća “Energetika”, čiji parovod ide ispod rupa koje se kopaju za ogradu. Čim su krenuli radovi na iskopavanju rupa za zaštitnu ogradu, ponovo se buni grupica stanara obližnje zgrade u kojoj, kako kasnije saznajemo, stanuje par općinskih uposlenika i svi udruženo počinju da “vrište” da se ostavi tu parking, a djeca “kud koji-mili moji”.

Izlaze na poligon, psuju volonterima zbog akcije i prikupljaju peticiju potpisa protiv rekonstrukcije poligona. Traže načelnika Konjica, gospodina Emira Bubala, „kome su dali glasove da otjera aktiviste VIPK-a sa poligona“. Nakon što je policiji predočena pismena podrška za projekat općine Konjic, isti se povlače s terena, a na lice mjesta dolaze direktor „Energetike“, gospodin Izet Canović i direktor firme “Monter”, gospodin Zijo Novalić, koji podržavaju akciju i daju stručne savjete iz svoje oblasti te se akcija na uređenju nastavlja.

NK: Imate odobrenje općine Konjic, pomoćnik načelnika Esad Omerović je uz Vas, ali radovi se obustavljaju?

MUHIBIĆ: „Zaista, pomoćnik načelnika u početku pruža podršku, ali i biva napadan od strane pobunjenih stanara pa i nekih svojih kolega iz općine (stanari zgrade) za tu podršku. On je mišljenja da je to dječije i da treba pomoći da se taj projekat završi. Međutim, tada kreću „igre bez granica“. Na naše pismene molbe da se uključe i budu podrška akciji nadležna općinska služba kojom isti rukovodi se oglušuje, dok se istovremeno pravda pobunjenim stanarima uz pojašnjenje okolnosti pod kojima su izdali pismenu podršku za aplikaciju, ali ne i za rekonstrukciju poligona. Tada iz općine gospodin Enes Proho traži od nas „Idejni projekat ograde“ i mi to uz gratis podršku inžinjera građevine (gospođa Živana Hadžizukić) dostavljamo. Koristim priliku da se istoj zahvalim na pomoći i ovom prilikom.

Međutim, sve što smo zamislili Kolegij načelnika odlučuje da možemo samo napraviti dva koša i to je sve. Gotovo kompletan budžet mora pretrpjeti korekcije, jer se voljom načelnika Bubala izbacuje ograda iz projekta i želi se ostaviti stanje kako jeste, da bude parking, a da se djeca igraju košarke između parkiranih vozila, što je samo po sebi apsurd.

NK: Uputili ste poziv CPCD Sarajevo za pomoć. Da li je došlo do nekog pomaka?

MUHIBIĆ: Naravno. Obavještavamo CPCD o ovim problemima i tražimo podršku i pomoć. Nakon što su obavljene konsultacije i kontaktiran donator Švedska SIDA, upućen je pismeni zahtjev općini Konjic za sastanak na kojem će se pronaći rješenje problema oko realizacije projekta. Nakon upućenih brojnih urgencija općina je pozvala na sastanak pismenim putem CPCD, VIPK (prisustvovali gospođa Sanela Muhibić, gospođica Azemina Baljeta, gospodin Mustafa Kurtić i gospodin Mirsad Čukle) i predstavnike stanara, koji se bune rekonstrukciji poligona. Zajednički sastanak je uz burne komentare zaključen uz prvi prijedlog da se odredi naizmjenični vremenski termin korištenja poligona. U period od 09-16:00 sati, da bude prostor za dječiju igru, a od 16-09:00 sati parking za vozila. Dat je rok za konsultacije svih zainteresovanih strana. Na novom sastanku održanom u istoj sedmici zaključeno je, da se poligon podjeli na dva dijela za djecu i za parking, a VIPK je zahtjevao da se pismenim “Protokolom o načinu korištenja košarkaškog poligona u MZ Trešanica” izjasne i potpišu sve zainteresovane strane izuzimajući CPCD Sarajevo na njihov zahtjev, jer je projekat vlasništvo VIPK-a.

Nakon toga, 16. 12. 2013. godine, gospodin Zdenko Bebek, predstavnik stanara, koji su bili protivnici realizaciji projekta odbio je da potpiše Protokol, iako je na sastanku u općini Konjic to ranije prihvatio. VIPK je predložio, a općina Konjic prihvatila, da Protokol potpišu samo ove dvije strane. Međutim, stiže dopis potpisan od strane pomoćnika načelnika Omerovića, koji od VIPK-a zahtjeva da Službi za prostorno uređenje, građenje i obnovu - dostavi projekat o načinu korištenja igrališta usaglašen i potpisan od strane stanara zgrade koji stanuju u ulazima 2, 4, i 6 u ulici Civilnih žrtava rata.

NK: Zašto VIPK prekida saradnju sa općinom Konjic na ovom projektu?

MUHIBIĆ: Zato što je taj dopis bio vrlo nekorektan i potcjenjivački. Procjenili smo da nas je općina Konjic svojim dopisom izložila potencijalnom sukobu sa grupicom stanara i mi to nismo željeli dalje voditi. Nismo htjeli raditi posao nadležne službe i vratili smo 5.000 KM donatoru. Neshvatljivo je da vlast „tjera“ svoje građane da se svađaju jedni s drugima umjesto da preuzme odgovornost i riješi problem. Ipak smo na kraju godine mogli biti zadovoljni, jer se krenulo nešto dešavati, što je pokazatelj da se upornost isplati. Od strane OV Konjic po prvi put usvojena je budžetska stavka „Igralište, parking i režim saobraćaja u CŽR“ u iznosu od 50.000 KM.

NK: Vi niste odustali od inicijative za mališane Trešanice?

MUHIBIĆ: Ne, naprotiv. Mi smo ovaj problem ponovo delegirali OV Konjic. Sada smo uputili zahtjev Klubu vijećnika SDP i vijećnica, gospođa Amira Temin postavila je pitanje o realizaciji budžetske stavke za poligon i naglasila „da kao takav predstavlja ruglo i sramotu građana i lokalne vlasti.“

Svoju istrajnost nastavljamo i dalje pa smo u nadi za podršku i pomoć održali 2016. godine sastanak i sa FOM SBB Konjic, ali bez konkretnih rezultata ili reakcije od strane istih. Nije bilo ni reakcije košarkaških klubova u Konjicu za ovaj problem, nema ni sada. Nakon toga, smanjen je iznos budžetske stavke „Igralište, parking i režim saobraćaja u CŽR“ na 20.000 KM, koje su prebačene kao budžetska stavka u 2017. godinu i ko zna do kada će se igrati „ping-pong“ sa tim novcem i kada će se pokrenuti aktivnosti općinske administracije u tom pravcu.

NK: Gospodine Muhibiću, hvala Vam na iscrpnim informacijama, kojima smo osvjetlili jedan ozbiljan problem u konjičkoj mjesnoj zajednici Trešanica i koja je Vaša poruka za kraj razgovora?

MUHIBIĆ: Volonteri i prijatelji konjičke regije smatraju da je korištenje dječijeg prostora zbog vlastitog sebičnog interesa neshvatljivo i da je vrijeme da se podvuče crta. Pozdravljamo i ohrabrujemo angažman vijećnika BPS-a, gospodina Adnana Džumhura, ali i sve ostale vijećnike da se aktivnije uključe u vraćanje košarkaškog poligona djeci Trešanice.

Oči roditelja gledaju sada u sve njih i nećemo dopustiti da se ovaj prostor čiji „rodni list“ glasi na djecu u nekoj budućnosti „isporuči“ bilo kakvom lokalnom tajkunu da napravi sebi objekat. Lokalna administracija treba da na stručan način pomogne da se zadovolje interesi i jednih i drugih građana.

U očima ljudi iz drugih gradova Konjic je uvijek bio prikazan u najljepšem svjetlu. Imidž i prezentacija dobrog mora da se nastavi, ma koliko osoba „cvrkutalo“ za nama. Vjerujemo da je uvijek više onih koji nas iskreno podržavaju i zbog takvih uvijek ćemo biti uporni i dosljedni u ispravljanju nečijih pogrešaka.

Zahvaljujem portalu Novikonjic.ba, kao novom mediju, što progovara o stvarnim problemima građana Konjica. Koristim priliku da svojim komšijama i sugrađanima islamske vjeroispovijesti čestitam Ramazan šerif mubarek olsun, a svim ostalim građanima nadolazeći praznik, Dan općine Konjic 16. juni.

U narednom periodu portal Novikonjic.ba pratit će dalje odvijanje ove građanske inicijative za koju je izgleda potrebna dobra volja onih koje plaćamo da nam čine život ugodnijim te upoznati širu javnost sa postignutim napretkom u cilju vraćanja dječijeg prostora, koji je i općinskom gruntovnicom određen sa takvom namjenom.

Razgovor vodila:

Almedina KAŠIĆ/Novikonjic.ba

ocijeni
(5 glasova)