Terapija pokretom i plesom daje pozitivne učinke na osobe s invaliditetom

Piše: Haris Kolašinac

Jesmo li se ikada zapitali kako osobe s invaliditetom provode svoj dan, kakve su njihove aktivnosti, da li su slične kako kod osoba bez invaliditeta, ili se ipak po mnogo čemu razlikuju. Nekada nisam ni bio svjestan ove populacije u smislu poteškoća s kojima se susreću svakoga dana, gledao sam na sve to površno. Danas razmišljam o svemu. Danas me sva ova pitanja proganjaju. Danas gledam mnogo drugačije. Danas želim saznati mnogo više od onoga što sam znao. Danas želim saznati mnogo više od onoga što nam se plasira. Želim dokučiti njihovu suštinu, njihovo jutro, dan, njihove tegobe i njihove radosti i sreću. Zainteresirao sam se za temu pokreta i plesa, želio sam shvatiti koliko dobrobiti donosi sa sobom kad su konzumenti osobe s invaliditetom. Koliko njima dobroga ples može donijeti. Htio sam saznati mogu li i osobe s invaliditetom uživati u pokretu, ritmici i muzici jednako kao i osobe bez invaliditeta.

Uloga plesa u pokretu umjetnosti i kulture invaliditeta je značajna zbog historijskih prikaza tijela kao "nesposobnog" za ples i ograničavanja mogućnosti osoba s invaliditetom. Tijelo plesača percipirano je kao neograničeno, dok su osobe s invaliditetom percipirane kao ograničene. Kako bi umanjile takve stigmatizacije potrebno je staviti plesače sa i bez invaliditeta u istu kategoriju, čime bi se uticalo na redefiniranje plesa i perspektivu tijela kao "idealnog", kao i širenje mogućnosti istraživanja pokreta izvan tradicionalnih okvira.

Plesati s invaliditetom otkriva potpuno novi svemir mogućnosti kretanja, potpuno nova raznolika sredstava. Ples osoba s invaliditetom pruža nove vidike i mogućnosti plesa i cjelokupnog kretanja, a ne ograničavanje istog. Osobe s invaliditetom koje biraju ples kao njihov medij izražavanja propituju mnoge društveno konstruirane stereotipe tijela i u tom procesu otvaraju se ne samo umjetnosti već i ostalim isključujućim područjima za osobe s invaliditetom.

Dobrobiti primjene terapije pokretom i plesom

Europsko udruženje za terapiju plesom i pokretom (European Association Dance Movement therapy, EADMT, 2013) navodi kako se terapija pokretom i plesom može koristiti u području mentalnog zdravlja, rehabilitaciji, forenzičkom i medicinskom okruženju, volonterskim organizacijama, centrima za socijalnu zaštitu, školskom sistemu, dnevnim centrima za njegu i brigu, kaznionicama u različitim programima te u programima prevencije bolesti i promocije zdravlja. Ples pruža veliki užitak i motivaciju. Razlog je to što grupni oblici vježbanja imaju veće stope učestvovanja, a stvaranje novih socijalnih odnosa povezano je s užitkom u vježbanju.

Istraživanje provedeno na Sveučilišnom institutu za rehabilitaciju u Soči bilo je namijenjeno osobama s oštećenjem središnjeg živčanog sistema koje su bile uključene u program terapije pokretom i plesom. Dobrobiti koje je studija potvrdila bile su mnogobrojne. Terapija pokretom i plesom uticala je na poboljšanje motoričkih i komunikacijskih vještina, koordinacije, snage, povećanje energije, korištenje znanja, vremenske organizacije, prilagodljivosti, razvijanje odnosa i razmjenu informacija. Učesnicima je ples donio socijalnu, fizičku i psihološku dobrobit. Analizom terapije pokretom i plesom utvrđeno je da se radi o učikovitoj intervenciju kod osoba s različitim vrstama poremećaja. Naime, pokazalo se da ovaj terapijski pristup pomaže djeci istražiti vlastito tijelo, te da poboljšava motoričke vještine, ravnotežu i prostornu svjesnost. Nadalje, napredak se uočava i na području doživljavanja vlastitog tijela. Ispitanici koji su su čestvovali u terapiji pokretom i plesom svoje su tijelo doživljavali gracioznijim, bržim, aktivnijim, jačim i ljepšim. Primjena terapije pokretom i plesom smanjuje osjećaj anksioznosti i povećava opuštenost.

Terapija pokretom i plesom nosi mnoge dobrobiti

Edukacijsko-rehabilitacijska nauka je mlada nauka čija društvena djelatnost obuhvata rad s osobama s invaliditetom. Ova nauka koristi trandisciplinaran i interdisciplinaran pristup koji na osobe s invaliditetom gleda kao biopsihosocijalnu strukturu. Ekspresivne art-terapije, pa samim time i terapija pokretom i plesom, koriste se kao komplementarne metode u terapiji osoba s invaliditetom. Temelje se na pretpostavci da kroz kreativnu ekspresiju i maštu osoba može istražiti i razviti različita lična područja kao na primjer različita senzorna iskustva, simboličku i emocionalnu ekspresiju, poboljšati kognitivni razvoj, socijalne odnose i kvalitetu života.

 Rezultati različitih istraživanja su potvrdila da ekspresivne art-terapije mogu biti učinkoviti terapijski pristup kod različitih teškoća na području fizičkog, kognitivnog, emocionalnog, perceptivnog i bihevioralnog funkcioniranja. S tim u vezi je u posljednje vrijeme, znatno porasla primjena tih terapija u mnogim područjima edukacije i rehabilitacije, naročito kod emocionalnih poremećaja, poremećaja u ponašanju, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, hroničnih bolesti, teškoća u učenju, poremećaja prehrane, zlostavljanja, ali i mnogim drugim.

Plesne aktivnosti pozitivno djeluju i u obrazovnom sistemu, kod djece sa i bez teškoća u razvoju, te mogu poboljšati socijalne i akademske rezultate kao i tjelesnu kondiciju.

Mnoga istraživanja uticaja terapije pokretom i plesom na osobe s intelektualnim teškoćama pokazala su da ona izaziva osjećaj za unutrašnju strukturu, omogućava vlastito otkrivanje, razvija samozastupanje i zadovoljstvo samim sobom isto kao i socijalne sposobnosti, osjetljivost za druge, prilagodljivost, poštivanje pravila, grupno rješavanje problema, empatiju, inicijativu i sudjelovanje u aktivnostima. Stoga se terapija pokretom i plesom može smatrati prikladnim terapijskim pristupom u edukaciji i rehabilitaciji osoba s intelektualnim teškoćama.

Poremećaji iz spektra autizma obuhvataju široki raspon simptoma pa stoga postoji mnogo načina i različitih terapija koje bi ih eventualno mogle reducirati, a jedna od njih je i terapija pokretom i plesom.

Empatija se sastoji od različitih komponenata uključujući emocije odnosno emocionalni odgovor na emocionalno stanje druge osobe i spoznaje, tj. razumijevanje osjećaja drugih osoba. U komponente empatije uključujemo i motoričku i osjetilnu empatiju. Upravo osjetilnu empatiju terapeuti pokretom i plesom koriste već dugi niz godina kako bi s klijentom stvorili odnos kroz vlastite unutarnje senzacije.

Sve same dobrobiti proizilaze iz terapije plesom za osobe s invaliditeom. Kada im neko kaže da nešto ne mogu, neka znaju da griješe! Jer nema toga šta oni sve ne mogu uraditi i samim tim demantovati sve one koji su puni stereotipa i predrasuda.


 Novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)