Printaj ovu stranu

Otimanje nagrada od nepodobne djece: Kad nemoral postane vrlina

Foto: nap.ba Foto: nap.ba

Prvo su naši političari pronalazili unutrašnje prijatelje. To je prijateljstvo donijelo još veću krizu i katastrofu, pa se krenulo u potragu za unutrašnjim neprijateljima. Nakon niza otkrića i pronalazaka, neprijatelji su ovaj put pronađeni tamo gdje se najmanje očekivalo: među bošnjačkom talentovanom djecom.

Desetak dječaka i djevojčica koji su osvajili medalje na matematičkim olimpijadama i evropskim takmičenjima nisu se našli među djecom koja su nagrađena kao najbolji učenici. Razlog, oni su učenici iz Bosna Seme, što je škola iza koje stoji u Turskoj omraženi Fetulah Gulen. Nedavno je nastavnik matematike iz ove škole dobio nagradu grada Sarajeva, a onda mu je nagrada oduzeta. Sve za sedam dana – nagrada tamo pa nagrada ovamo.

Kao u vrijeme staljinizma i lova na vještice, javljaju se opet veliki inkvizitori. Jesu li važeće diplome svih nas kojima su profesori otišli na brda oko Sarajeva i onda naređivali granatiranja svojih fakulteta i stanova svojih kolega?

Naši lideri ne štede naše duše ni od njihovih diplomatskih veza. Umjesto da prave odnose u kojima se čuva dostojanstvo onog drugog, oni pokazuju poslušnost do poniženja. Premda smo navikli na sve i svašta od naše politike, čovjek ostaje skamenjen kada se dirne u djecu. I to u ono najčistije: Njihove snove. Takve užase radi država koja treba da se osloni na snagu svoje mladosti. Politički lufteri izdaju tu djecu.

Naravno da njima nije ništa sveto, pogotovo ne znanje. Oni su tu došli ne po organiziranju najboljih i najsposobnijih, nego uglavnom po stranačkim standardima, koji podrazumijevaju poslušnost iznad bilo kakvih ljudskih kvaliteta i bilo kakve sposobnosti.

Nije ovo država, ovo su ljudi koji je ne znaju napraviti. Ako nemaš sposobnosti i znanja, osloniš se na moral i poštenje, odricanje i rad. Ko bi sebi dozvolio da pokaže javno svoju duševnu bijedu prema uspješnoj djeci?

Hipokrizija je odavno ušla sve pore društva i postala vrlina. Sve smo navikli od onih koji su dopuzali do pozicija u vlasti, do desetina nadzornih i svakih vrsta odbora, direktorskih i šefovskih pozicija u državnim preduzećima i instucijama, do svakakvih misija i komisija. Ali da će njihova duševna bijeda udariti na uspješnu djecu, to ni paranoična pamet nije mogla naslutiti.

Nepotizam je usađen u sistem djelovanja naših političkih akrobata. Nema primjeraka u stranačkim hijerarhijama da nisu prekršili Zakon o sukobu interesa i zaposlili članove familije u svoja ministarstva, svoja javna preduzeća, svoje državne institucije. To je jedini zakon koji jednostavno i jasno dokazuje da su oni ugodno situirani u vlastito bezakonje. Njihove familije su zbrinute na najbolji mogući način.

Običan čovjek s pravom ima osjećaj da je ovo država napravljena samo za podobne, za odabrane familije, za odabrana partijska društva, a sve ostalo su statisti, brojke i slova.

Kažnjavanjem one uspješne djece dodirnuli smo najdublje dno. Ta djeca su bila najbolji dio Bosne i Hercegovine. Otimanjem njihovih nagrada oteli smo dio naše zajedničke budućnosti. Ta djeca će biti lansirana u orbitu izvan ove zemlje.

Patološke količine nemorala u ovom društvu proizvele su jednake količine korupcije. Tlo iz kojeg se rađa svaka devijacija su partijske karikature koje upravljaju ovom državom. Gotovo čitav novac u opticaju je u budžetima, pa je i moć prebačena u stranačke hijerarhije koje imaju poluge da taj novac usmjeravaju, uglavnom podobnoj stranačkoj klijenteli. Napraviš sistem u kojem korupcija funkcioniše bez posljedica i kazne, jer ti stranački angažman daje imunitet i štiti te pred zakonom.

Ako nema morala koji je posljednja i teško osvojiva tvrđava, država postaje jedini i posljednji obrok pohlepnih.

Piše: Sead Omeragić /nap.ba/novikonjic.ba

ocijeni
(0 glasova)