Mirjana Kapetanović: ŽIVOT U SVIJETU IZBORA

Živimo u vrlo komplikovanom svijetu i veoma teškim vemenima. Nikada nam, od kada postoji čovječanstvo, nije teže živjeti sa „pravom ličnog izbora“, naoko malog i velikodušnog ustupka koji nam je podario Stvoritelj, sva hvala Njemu, ali ogromnog tereta za slaba pleća čovjeka.

Činimo se sami sebi u ovom vremenu nikada slobodnijim, samostalnijim. E, vrag je upleo prste u to. Evo, najjednostavnije, treba da operete kosu, uđete u supermarket ili još gore u DM, CM ili sličnu specijaliziranu prodavnicu, a tamo petipo hiljada šampona za kosu. Ovakvih, onakvih, sa dodatkom ovoga, onoga. Blejiš, gledaš, oči ti iskapaše čitajući sastojke, svojstva, upozorenja, alergene, je li testirano na životinjama i ko zna šta još. Izgubiš pet sati života dok izabereš šampon za kosu. U mom djetinjstvu, uđem u Non-stop, na polici, čisti i peraći sapun, i jedan bebi, šampon od breze i koprive. Izabereš za dva sekunda i gotovo.

Bila tada jedna Partija. Mogao si birati da budeš u njoj ili da ne budeš, a bolje si prolazio ako si bio i hvalio se tim na sva usta, busao u prsa i izvlačio od toga benefite. Bila jedna zemlja, za nas svakakve, nisi ti tu imao šta birati niti te ko pitao da biraš. Bio Tito glavni, maši zastavicama, pjevaj mu pjesme, šta ti tu imaš misliti, doživotni predsjednik i Bog te veselio. I ljudi nekako rasterećeni živjeli. O, bilo je i onih koji su žudjeli da budu birači, a još više birani, e takvi su nam jebali znanje. Izboriše se oni, sad imamo, ne jednu, nego sedam nekakvih država, pa ovu što je nas zapala podjelismo na entitete, pa kantone, a partija na pasja preskakala, političkih vođa k`o kusih pasa, svi nešto obećavaju, pa slažu, ljudi k`o sumanuti vjeruju jednima, pa se razočaraju, vjeruju drugima, opet se usefe, svako malo nešto i nekoga biraju, izluđeni od Izbora, a nikako da izaberu prave i da budu zadovoljni. Naravno nikada i neće biti, u ljudskoj prirodi je kad mogu birati, vazda misle da su izabrali pogrešno. Eto, testirajte bilo koga iz svoje okoline, presjecite jabuku na dva dijela, pa mu dajte da izabere. Izabrat će, a vazda sumnjičavo omjeravati da se nije zajebao, da vas nije zapao veći komad.

Hajde to, politika, stara kurva, nije lako ni izboriti se s tim. A vidi ovo. Rodi se čovjek, Bog dao muško ili žensko. E šipak to je samo na izgled. Odjednom to muško počne se osjećati kao žensko u vlastitom tijelu ili muško u ženskom tijelu. Nije to ništa novo, i prije su se dešavali takvi slučajevi, nije to sada izmišljeno. Pričao mi je otac da su takve zvali čaušima i oni su svoju potrebu da ispolje tu svoju drugačiju prirodu zadovoljavali na maškarama i svadbama. Obuče se čauš kao mlada, pa ga vodaju po selu kao lažnu mladu, dok se kofol ne otkrije prijevara i plaća otkup za pravu mladu. Elem, zabavi se narod, muški čauš se sit nanosa ženskih haljina i njegova prava, skrivena priroda bude zadovoljena. Sada se te osobe mogu operirati i prilagoditi tijelo toj unutrašnjoj prirodi. Skupo, bolno, traumatično, u društvu još uvijek neprihvaćeno, a ni sama transrodna osoba nije ponekada sama sa sobom načisto da li je uradila pravu stvar. Neki ostanu nezadovoljni i kada kroz sve te muke prođu, nešto fali, neki detalj, đavo će ga znati, ipak čovjek nije Tvorac, nema to savršeno znanje.

E onda religija! Mnoštvo je načina da se molimo Bogu, a postoji i mogućnost da se ne molimo nikako. Ništa od toga nije lako u današnje vrijeme. Rodiš se u porodici koja se moli Budi. Moliš se i ti. Čitaš, istražuješ, nekako ti Islam draži srcu. Pređeš na Islam, na oko lagan proces, izgovoriš šehadet i eto, prešao. E, nije baš tako! Rodbina ljuta, komšije,prijatelji, pa i novi suvjernici, šta će ON, ko ga je zvao, ko zna iz kojih pobuda i tako u nedogled. Ili, evo, ne mora ni tako biti, rodila se djevojka u porodici gdje se poštuje Islam, odluči da se prema pravilima prekrije. Pola familije ljuto na nju, pola ponosno, ima slučajeva pa se i zavade, a sve preko njene pokrivene glave. Nije lako ljudi moji, nije lako danas izbor napraviti ni u čemu. Sve kao slobodni smo, možemo mi šta hoćemo,a onda javno mnijenje, fejzbuk kritičari, komšije, rođaci, televizija, novinski portali, svi imaju šta reći i najčešće osuditi izbor tkz. Slobodnog čovjeka.

Pitanje slobode se podrazumjeva, uneseno u Ustave svih modernih zemalja, svi imaju neka prava na izbore ove i one, pa čak i na javno opredjeljenje izbora seksualnog ili životnog partnera. I svi se prave, bar većina kao modernih shvatanja, sve je kuuuul. Jeste šipak. Pokušaj majčin sine oženiti se ili udati za nekoga ko nije tvoje nacije ili vjeroispovijesti, ko nije tvoje rase, ko nije tvog imovnog staleža, ko nije različitog pola, pa da vidiš koliko si slobodan. Nema ko ti neće srati po ljubavi i braku, uzimajući sebi za puno pravo da sere ko foka. A ti i tvoja ljubav ćete se koprcati kao ribe na suhom pod tim mikroskopskim pregledom širokih narodnih masa. Pucaćete svaki dan po šavovima, dok jednom ne pukne i vaša ljubav pod pritiskom, osim u rijetkim slučajevima izuzetno snažnih i odlučnih. Nije lako živjeti u vremenu vlastitih izbora, a nikada većih stega i više kritičara vašeg izbora.

Nemam vam savjet za kraj. Samo rezimiram stanje na terenu. Ja sam izabrala slobodan izbor u čemu god zaželim u izboru mog zanimanja, životnog partnera, Boga kojem se molim, načina ishrane, oblačenja, frizure koju ću nositi na vlastitoj glavi, ali ja sam ja, možda „jedna od sretnih, jedna od tisuću“ kako pjeva Josipa Lisac, a oni koji nisu spremni da se izbore za svoje izbore neka peru kosu šamponom od breze ili koprive.


MIRJANA KAPETANOVIĆ / E.N. / Novikonjic.ba

ocijeni
(1 glas)