MIRJANA KAPETANOVIĆ: ŠUK NA KVADRAT

Krenula iz Konjica četvorica jarana, ribara, u trodnevni ribolov na Ramsko jezero. Nije to bio običan izlet sa zabacivanjem, nego ozbiljno i dugo pripremana ekspedicija na "maconje" koje je skrivala duboka voda jezera. I to je važno, išli su na ostrvo usred jezera, pusto, nenaseljeno, samo trnje i kamenje, bezvodno. Treba se opremiti za boravak.

Mjesec dana se spremala oprema za ribolov, pa za kampiranje, kupovale namirnice, konzerve, meso za roštilj, salate, dva velika bidona vode, cigarete i pletara desetlitarka rakije šljive, a baška dvije gajbe pive. Kontaju, bit će dosta. A svečetvorica bili pjane vazda natopljeni ko sunđeri. Za prijevoz čamcem do ostrva angažovali Ivu Ramljaka, starog jarana, mještanina. Te sve utovare u čamac, jedva se i sami potrpaše i haj pali motor, pa na odredište. Klizava obala, neka kiša dan prije padala, natopila, jedva se iskobeljaše, pa one silne stvari iskrcavali, dodavali jedan drugom, natopili se i oblatnjavili dok se najzad ne iskracaše na pusto ostrvo. Ivo im mahnu "haj bistro jarani moji, eto mene za tri dana, pred veče" i otpraši čamcem na drugu stranu jezera. Eh, ribari se prihvatiše posla, valja logor podići, namirnice u suho smjestiti, štapove zabaciti, drva prikupiti, logorsku vatru naložiti. Razletili se kud koji za poslom. Noć već uhvatila, vatra se rasplamsala, štapovi zabačeni, praporci na njih zakačeni, čeka se velika da krene na noćno hranjenje, pa da joj glavi dohakaju. "E, kad je taki slučaj, ja mislim da smo zaslužili sada okvasiti grlo"- svečano najavi noćnu pijanku najžedniji, ne rekla vam vala kako se zove, " nego đe ona pletara?" Počeše se okretati oko sebe, tamo vamo, panika već raste, ulaze u šator, preturaju po stvarima, baterijom osvjetljavaju strmu obalu, zavlače se u šiblje. Pletare nema!!! Nema ni dvije gajbe pive! Jebo te život! Tri dana, tri debela dana na pustom ostrvu četiri alkoholičara bez kapi alkohola. Od puste strašne pomisli počeše odmah krizirati. Vrište jedan na drugog, ti si kriv, nisam ti si, što nisi pazio, što ti nisi gledao oči ti ispale akoBogda, jedan hoće da pliva prema obali, drugi mu ne daju, vuku ga, utopiće se budala. Onda zaćutaše. I tako do zore.

Niko oka s okom ne sklopi. Jutro dođe, pita jedan, najsabraniji, hoćemo li kafu piti. Jebla te kafa da te jebla kafa, ko zapete puške ga dočekaše ona trojica, nismo na bajramskom sijelu da kafom jutro počinjemo, ruke im se već tresu. Niko više na ribu ne misli. Očaj! Duboki očaj! Ne jedu, ni vode ne piju. Svako svoju busiju zauzeo i o svom se jadu zabavio. Kad iza podne oču se motorni čamac. Skočiše odjednom vraćene energije na noge, rukama zaklanjajući oči od užarenog podnevnog sunca gledaju neće li ga vidjeti. Jest! On je! "Jebo te onaj ćaća da te jebo, đe si do sada, hoćeš da nas mrtve ovdje zatekneš!??" - viču u glas. Čamdžija prilazi, oni već skaču u vodu, vuku čamac. "Daj pletaru nebo te ne vidjelo!" "I gajbe s pivom, i gajbe!", "Ama evo ih ljudi i od mene dvoguza loze domaće da se iskupim za ovaj grijeh što načinih, "- pravda se Ramljak. Istovari dragocjeni teret, te klisnu upalivši motor na najbrže.

Ribolov je mogao početi. Jesu oni posumnjali da ih je namjerno čamdžija zajebavao, ali dokaza nisu imali. Tek mjesec dana kasnije upita ih jedan iz stalnog društva kako je bilo noćit bez rakije na pustom ostrvu, eto samo da upita, da nije džaba plaćao Ramljaku da im "zaboravi" alkohol istovariti.

Umalo glavom ne zaplati.


Mirjana Kapetanović / Novikonjic.ba

 

ocijeni
(1 glas)