MIRSAD ČUKLE: STARI MOST – kamena duga nad Neretvom

Foto: novikonjic.ba Foto: novikonjic.ba

Most su prvi put 1682. podigli Turci Osmanlije, ali ga poruši ruka zla prije 64 proljeća. Sve od tada Konjičani imaju san o obnovi takve iste ćuprije.

Sa generacije na generaciju prenosile su se priče o ljepoti ćuprije kakve nije bilo na daleko, pokazivale su se i umnožavale sačuvane fotografije mosta. Prvi crtež napravio je putopisac Artur Evans 1875., a kasnije i slikari Lam, Drljača, Džumhur, Mulić, Nikšić, Novalić, Ćišić, Jurić, Špago... Živjele je ćuprija i poslije rušenja, ali u slikama, knjigama, poeziji, sjećanjima, u srcima i snovima Konjičana...

I stvarno, u Konjicu se, kažu, od proljeća 2006. počela pojavljivati prelijepa kamena duga, na onom istom mjestu gdje je krajem 17. stoljeća Aliaga Hasečić Blagajac podigao veliku kamenu ćupriju. Kao blistavi biser iz školjke, iznad zeleno – plave vode Neretve, kamena duga kao da dolazi iz snova, iz neke jutarnje, daleke historijske magle.

Kamen po kamen, kamen na kamen, kamen do kamena, oslanjajući se jedan na drugoga, premostiše rijeku, dvije obale spojene su i most je opet tu, u službi čovjeka. Na zelenkasto – plavu vodu «naslanjaju se» temelji od bijeloga krečnjaka dopremljeni iz podnožja moćnoga Prenja, zatim pažljivo odabrani i obrađeni blokovi sedre iz Džajića, a u ogradi i kaldrmi ponovo je bijeli krečnjak, što sve zajedno pravi stalno nove i nove slike, šalje jedinstvene likovne poruke, energiju, ljepotu. Voda, krečnjak i sedra zajedno daju neograničene kolorističke palete, brojne vizuelne impresije, kažu arhitekte, klesari, zidari i slikari koji su ovjekovječili ovu raskošnu dekorativnost i ljepotu...

Most je potpuno isti kao nekada, kao da je iznikao iz Neretve.

Most je ovo između ljudi, vremena i generacija, most – spomenik, most simbol ljudske dobrote, umijeća, plemenitosti, most - ukras i ponos Konjica, cijele Hercegovine i Bosne, pa i Evrope.
Najzanimljiviji na mostu su drveni temelji koji su uvijek pod vodom, pa su zato i sada očuvani. Na njima su kamene ploče koje drže i nose kule, tj. cijeli prelijepi most «na pet stupova sa šest otvora», kako stoji u sačuvanom fermanu o gradnji.

Svaki most je čudo, ljepota, umijeće, divljenje...Ali kameni most dug 101, 8 m, širok 5, 25 m, bio je ukras i čudo graditeljstva 1682., isto kao i sada. A kad se napravi još oko 50 dućana u okolini mosta, biće to prava mala čaršija sa starim i novim zanatima, koju vrijedi vidjeti.

San je dosanjan. Ispunjen je životni san Konjičana i prijatelja Konjica, koji dugo već čekaju taj historijski dan da ugledaju veličanstveni kameni most, ćupriju – neimarski podvig, spomenik, simbol, koji će uljepšati grad i najširu okolinu.Konjičani izražavaju veliku zahvalnost i poštovanje prvim graditeljima i vakifima, kao i sadašnjim graditeljima, dobrotvorima i svima koji su pomagali gradnju ćuprije, za koju je dukate i novac prije 327 godina davao dobrotvor Aliaga Hasečić iz Blagaja...

Neka ovaj grad – most sa novom starom lijepom kamenom ćuprijom postane ukras cijele Evrope, neka Konjic bude hodočašće prirodi, hram ljubavi, kulture i svake ljepote, čija kruna je Stari most.

Dobro došli na Most koji se ogleda u bistroj Neretvi, dobro došli u «grad na razigranim vodama», grad između «cvijeta i snijega», otvoreni grad čija stara ćuprija je neimarski podvig, spomenik, simbol, umjetničko djelo, stalna vizuelna ljepota. Graditelji vjerovatno nisu ni svjesni veličanstvenosti svoga posla, oni idu dalje, a nama ostaje da ga čuvamo, da se divimo i ne zaboravimo zahvalnost genijalnim graditeljima.

Mirsad Čukle, Konjic, 16.6.2008.
(Prvonagrađeni rad na konkursu kojeg raspisuje Općina Konjic povodom Dana općine)

novikonjic.ba

ocijeni
(2 glasova)