Nedavne vijesti o ponovnom uništenju dječijeg mobilijara na igralištu „Luka“ u Konjicu ponovo su aktivirale alarm koji u našem gradu zvoni već predugo.
Samo tokom protekle godine zabilježeno je petnaestak prijava oštećenja igrališta, a snimci jasno pokazuju da su počinitelji starija djeca – naši tinejdžeri, odnosno odrasli klipani koji svjesno uništavaju imovinu.
Prizori polomljenih i iščupanih ljuljački namijenjenih najmlađima šokirali su roditelje koji s djecom dolaze u park, zatičući devastiran prostor umjesto mjesta za igru.
Dok javnost s pravom traži uvođenje oštrijeg videonadzora na svim igralištima i drakonske novčane kazne, ključni problem ostaje u sumnjivoj i teškoj tišini. Ta tišina dolazi s naših prozora i okolnih klupa.
To je nijemo posmatranje odraslih koji često okreću glavu, vodeći se logikom da ih se to ne tiče, dok im pred očima nestaje prostor za igru onih najmlađih.
Glas građana: Između ogorčenosti, apatije i straha od osvete
Analiza mišljenja naših sugrađana jasno oslikava duboku ogorčenost, ali i mapira tačne uzroke ovog društvenog problema.
Građani su složni u jednom: “ovo nije problem „male djece“, već odraslih konjina koji se pentraju po igralištima za bebe, leže u ljuljačke za najmlađe, psuju, pljuju i za nekoliko minuta unište ono što se rukama krpilo i mijenjalo desetinama puta”.
Postavlja se pitanje: kome smeta jedino mjesto gdje se djeca mogu igrati i šta se zapravo očekuje od generacija koje odrastaju u ovakvom okruženju?
Među građanima vlada opravdan gnjev prema roditeljima te starije djece. Mnogi smatraju da je korijen problema apsolutna neodgovornost porodice – roditeljima kao da je postalo potpuno svejedno šta im djeca rade van kuće. Dok se neki čak ironično pitaju da li bi ti isti roditelji mirno posmatrali da im neko tako devastira vlastiti stan, većina nudi jednostavno rješenje: udarac po džepu. Kada neodgovorni roditelji plate punu odštetu i visoku kaznu za obijest svoje djece, prioriteti u odgoju će se brzo promijeniti.
S druge strane, komentari građana otkrivaju i jednu bolnu istinu – prisutan je strah od reakcije.
Iako danas svako ima mobilni telefon i mogućnost da skenira i zabilježi vandale, mnogi priznaju da se ljudi jednostavno boje „osvete“ tih mladih mangupa.
Živimo u vremenu kada se brzo sazna ko je prijavio, gdje stanuje i ko mu je porodica, pa se građani radije povlače u ulogu nijemih posmatrača kako bi izbjegli probleme.
Dodatno, javlja se i opasna apatija gdje roditelji u samom parku, umjesto da pripaze na red, radije puše, tipkaju na telefonima i „diple po ogradama“, dok se u pozadini lomi mobilijar. Ta opšta ravnodušnost stvara osjećaj da je „nešto trulo u državi“, do te mjere da pojedinci ogorčeno poručuju vlastima da sve parkove zabetoniraju i pretvore u parkinge, jer kao društvo očigledno ne znamo čuvati ono što imamo.
Recept iz ulice CŽR: Može se kad se hoće!
Da rješenje ipak ne leži u potpunom predavanju i betoniranju zelenih površina, dokazuje nam živući primjer iz ulice CŽR. Tamo je situacija bila identična – grupa od 10 do 20 tinejdžera se okupljala svaku večer, pravila probleme i uništavala imovinu.
Međutim, građani te ulice su odbili biti nijemi posmatrači i taoci huliganizma. Jedan komšija je odlučio da reaguje direktno i pokrene zajednicu. Drugi su se pridružili s baterijskim lampama, pištaljkama i redovnim pozivima policiji. Iz noći u noć, organizovano i uporno, tjerali su vandale iz parka. Rezultat? Danas ta ista grupa tinejdžera dođe, ali samo gledaju u prozore komšija. Više im ne pada na pamet da išta slome, jer znaju da postoje jasne, trenutne posljedice i da će zajednica složno reagovati. Vandalizam uspijeva samo tamo gdje su dobri ljudi pasivni.
Kako postupiti? Bez svađe, mudro i složno za našu djecu
Poučeni ovim primjerom, moramo izgraditi sistem odbrane naših igrališta, ali na pametan i siguran način. Roditelji i savjesni građani ne trebaju ulaziti u verbalne ili fizičke sukobe s grupama tinejdžera. Svađa s obijesnim i često agresivnim pojedincima može samo eskalirati u veći problem i ugroziti nečiju bezbjednost. Umjesto toga, moramo djelovati institucionalno, mudro i solidarno.
Put do slamanja vandalizma je zapravo jednostavan i elegantan:
- Pozovite policiju na broj 122 – Kada uočite devastaciju, nemojte okretati glavu. Dovoljno je nazvati, navesti tačnu lokaciju (npr. dječiji park na Luci) i dati kratak opis djela (npr. grupa starijih lomi ljuljačke). Tim kratkim pozivom vaša dužnost je završena, a policija ima zakonsku obavezu da reaguje.
- Dokumentujte i šaljite fotografije – Ako se bojite direktne konfrontacije ili prijave, iskoristite prednost tehnologije koju svi imamo u džepu. Fotografišite ili snimite vandale s bezbjedne udaljenosti i materijal pošaljite portalu NoviKonjic.ba.
Portal će javno, bez navođenja vašeg imena i štiteći vašu anonimnost, objaviti dokaze i javno postidjeti kako počinitelje, tako i njihove roditelje. Kada se lica vandala nađu na javnom stubu srama, a policijski zapisnik stigne na kućnu adresu s računom za odštetu, bahatost će brzo nestati.
Zajednički, kao složna lokalna zajednica, moramo i možemo odbraniti naša dječija igrališta. Vrijeme je da parkove vratimo onima kojima i pripadaju – našoj najmlađoj djeci.
