Oko 25 kilometara od Konjica nalazi se predivno, autohtono bjelašničko selo Čuhovići. Stanovnika gotovo da nema, tek u ponekoj kući u noćnim satima može se vidjeti svjetlo koje dopire iz domova. Ostali najčešće dolaze za praznike i školske raspuste.
Jusuf Delić rođen je tek nekoliko stotina metara od kuće koju sada koristi kao vikendicu. Češće od ostalih. Živi i radi u Konjicu, a svaki vikend i barem jednom između idu u Čuhoviće. Nije mu mrsko voziti brdsko planinskim putem i po sat svaki put u jednom smjeru, jer, kada dođe u Čuhoviće, čeka ga jedan poseban prijatelj – lisac Mili.
Zajedno sa suprugom Muneverom, Jusuf je ugostio ekipu Oslobodjenja.ba u Čuhovićima. Vrijeme nas nije baš poslužilo, ali s obzirom na to da ne bi bilo čudno ni da je snijeg pao, pljuskovi i kiša ipak su bili bolji scenarij.
Drva u peći, kafa na stolu uz keks. Objašnjava nam Jusuf kako su kuću u kojoj sjedimo kupili prije nekoliko godina želeći zadržati njen orginalni izgled uz minimalne dorade. I dalje je kuća od kamena, dok unutrašnjost odiše tradicijom. I osjećamo se kao kod svoje kuće, dok nestrpljivo čekamo da prvi mrak padne, a Mili se pojavi na pragu.
I natjerao nas je da se dobro načekamo.
Spontani susret
A Jusuf Delić, koji radi u firmi “Graewe Tadic” d.o.o. Konjic, sa svojim liscem postao je regionalna zvijezda nakon što je na društvenim mrežama počeo objavljivati kratke snimke kako ga hrani i to u svojoj kući, te kako Mili komade mesa uzima iz njegovih ruku.
– Ovo je selo Čuhovići, opština Konjic. Znači, ovo je bjelašničko selo, pripada bjelašničkom platou. Ovo je moja vikendica, bila je stara planinska kuća koju smo mi malo renovirali, ali mi je želja bila da ostane autentično, znači starina i to. Kad dođem, da se osjećam da sam došao u svoje selo. Dolazim svaki vikend, pa i srijedom ili utorkom, između vikenda, da nahranim svoju mezimicu, lisicu, lisca. Evo, večeras ću otkriti tajnu kako se zove – Mili, kazao nam je Delić.
Ispričao nam je i kako je ustvari počela priča s Milijem.
– Družimo se već godinu. Spontano smo se sreli. Ja sam pošao vani da izađem, pred spavanje da ispušim cigaretu. Otvorio sam vrata, on je bio tu. Iznenadio sam ja njega, iznenadio on mene, i pobjegao je u mrak. Opet narednu večer mi je došao, iznosio sam mu hranu. Zatvorim vrata, legnem spavati, vidim ujutro da je pojeo hranu. I tako je krenulo naše druženje, s oduševljenjem nam priča Delić.
Od hranjenja ispred kućnih vrata, Jusuf je Milija navikao da ulazi u prvu prostoriju kuće i to tako što ga je kroz otvorena vrata posmatrao dok jede, a potom mu ostavljao komade mesa preko praga unutar kuće.
– Onda je to išlo sve bliže i bliže, dok ga nisam doveo do praga. I potom, kad sam ga doveo do praga, odavde sam mu počeo bacati hrenovku ili kobasicu, malo po malo, dok mi je došao do stola. I onda sam mu ponudio iz ruke, uzeo je, i tako je počelo naše druženje, poručio je Delić.
Nije htio, kako je rekao, u početku ni objavljivati videe koje je snimio. Sve do jednom…
– Spontano sam objavio, vidio sam da se publici svidjelo i da ljudi traže da objavljujem. On (Mili, op.a.) je navikao na moju priču, jer ja sam njemu pričao, tepao. Isto kao da mu se svidjela moja priča, moj glas, nešto ga je fasciniralo. Njemu je neobično kad ne pričam. Kad on uđe u kuću, ako ja ništa ne pričam, on gleda u mene i ne bude mu jasno. Kad pričam, onda je on malo veseliji, a naročito kad isključim kameru. Imam osjećaj isto kao da zna da ga snimam. Kad isključim kameru, onda on obiđe svu kuću, uđe u dnevni boravak, gleda tamo na kuhinji šta ima pojesti, ispričao nam je Delić.
FOTO: Lisac Mili kod Jusufa Delića / Admir Kuburović / Oslobođenje
Video pogledati OVDJE
Nekad odluči da malo zeza lisca, pa mu sakrije hranu. A Mili onda traži po cijeloj kući gdje je.
– Mada ja to sve ne snimam i ne dajem neke stvari u javnost. Nekad mi prve šape digne na sto. Uspio sam ga malo po glavi jednom pomaziti. Nisam još, ne znam, da me ne bi ugrizao, ipak to je divljač. A zdrav je sigurno, već se družimo, kažem ti, godinu, ništa nisam primijetio. Neki kažu da je bijesan, neki kažu ima buhe, nema to ništa. On je potpuno zdrav lisac, tako da uopšte nemaju razloga da brinu ni za moje zdravlje ni za njegovo, rekao je Delić.
Dok nam sve to priča, Jusufova supruga Munevera se osmjehuje tako mu pružajući podršku. Iza kamera nam je ispričala kako Jusuf zaista voli tog lisca i da bi mu bilo neobično kada bi sada prestao dolaziti. Kaže da se na spomen Milija nasmiješi, onako iskreno, iz duše, kako se u narodu kaže.
I tu ljubav osjetili smo i mi. Jer Mili je baš za vrijeme naše posjete odlučio da ne dođe “na vrijeme”. Možda i zbog nas nepoznatih se na to odlučio. Možda zbog pljuska koji je sve smočio. Možda jednostavno nije bio gladan. Ali smo ga satima čekali, skoro i odustali. A Jusuf je bio vidno zabrinut, jer, kako kaže, nikad se nije desilo da lisac ne dođe. Prepao se da mu se omiljenom krznenom stvorenju nije šta desilo.
A kada smo ugledali kitnjasti rep s bijelim vrhom, svi smo odahnuli. Jusuf najviše.
– Evo ga, hvala Bogu. Znao sam ja da će meni Mili doći, ponavljao je Jusuf više uvjeravajući sebe.
Kesa puna hrane
I tada smo svjedočili da lisac ulazi kao u svoju kuću, nešto opreznije nego ranije zbog gostiju. Uzima komadiće mesa i jede. Veće iznosi napolje, i negdje ih odnosi. Pretpostavka je da ima partnericu lisicu i mladunce koje hrani Jusufovim mesom. I “krade” kesu punu hrane sa stola. Bez stida. Dok Jusuf i Munevera ponosno gledaju dok lisac bježi punih usta.
Delić nam je priznao da nije očekivao da će njegovi snimci postati viralni i brojati milione pregleda. Sve što radi, kaže, radi iz ljubavi, a ne zbog popularnosti.
U videu pogledajte šta nam je sve još Jusuf rekao i kako Mili dođe i jede mu iz ruke, ne samo meso, već i pokoji komad keksa. Da zasladi, kako bi Delić rekao.
– Lisac je moj. Konačno, moj ljubimac, zaključio je Jusuf Delić.
