Uz klimatske promjene i neodgovornost nadležnih institucija, devastacija šuma jedan je od najvažnijih uzroka poplava, bujica i klizišta u BiH, a izostanak mjera zaštite i obnove šuma najavljuje nove tragedije u skoroj budućnosti.
Prema podacima Global Forrest Watcha, portala Svjetskog instituta za resurse za praćenje stanja šuma u gotovo realnom vremenu, od 2001. do 2024. godine BiH je izgubila 41.000 hektara šumskog pokrivača – 21.000 u FBiH i 20.000 u RS.
Zakoni u kantonima
– Devastacija šumskih eko sistema ima direktan i višestruk utjecaj na povećanje poplavnog rizika, naročito u bujičnim slivovima brdsko-planinskih područja. BiH ima takvu konfiguraciju da 70 posto države ima nagib više od 20 posto. Šumski prekrivač je ključni regulator hidrološkog režima – kaže profesor Šumarskog fakulteta UNSA Muhamed Bajrić.
Muhamed Bajrić. Facebook
Naglašava da devastacija šuma poprima sve veće razmjere, jer, osim požara, bespravne sječe su sve učestalije i u neposrednoj blizini naselja. Istovremeno, FBiH još nema Zakon o šumama, svi kantoni su donijeli svoje, osim HNK, što se koristi za dalje uništavanje šuma.
– Vrlo često se to pravda nepostojanjem federalnog, ali kantonalni zakoni postoje. Šumske goleti bi se morale pošumljavati, ali imamo i druge pritiske, koji postaju sve izraženiji. Naprimjer, postavljanje solarnih elektrana tamo gdje ih nikako ne bi smjelo biti. Vidio sam neke iznad Mostara, koje su na terenu gdje su najizraženiji procesi erozije. Tu se godišnje produkuje gotovo 6.000 kubika erodiranog materijala po kilometru kvadratnom. To je ogromna količina. A svaki solarni panel na strmom terenu je kao kišobran s kojeg voda sjuri. Šuma ima višestruku ulogu, jer do 25 posto padavina uopće ne dospije do tla, uz pozitivnu ulogu korijenovog sistema. Šumu ste uklonili, postavili panele, tu nema zadržavanja vode i posljedice mogu biti katastrofalne u slučaju sličnih kiša kakve smo imali u Jablanici – dodaje prof. dr. Bajrić.
Tragedija u Donjoj Jablanici, Zlatama i drugim mjestima desila se upravo na područjima koja su pozicionirana na šumskom zemljištu, koje je značajno devastirano, ističe Bajrić, a pojavu bujičnih tokova i erozije podstakle su i aktivnosti čovjeka.
– Kod narušavanja stabilnosti šumskih eko-sistema dolazi do naglog i brzog oticaja, formiranja bujičnih tokova koji imaju razoran utjecaj, pa negativne posljedice postaju sve vidljivije. Ove probleme smo godinama zanemarivali, pa imamo sve teže posljedice. Rizici od erozije zemljišta, klizišta i bujičnih tokova moraju biti sastavni dio prostornih planova FBiH, kantona i lokalnih zajednica. To se nije uvažavalo, pa posljedice trpimo, a u budućnosti ćemo trpjeti još i više – ističe Bajrić.
Gubimo šume
Profesorica Šumarskog fakulteta u Banjoj Luci Marijana Kapović Solomun, ekspertica Konvencije UN-a za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD) i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), kaže da je više od 50 posto teritorije BiH šumsko zemljište, ali da se struktura šuma u posljednjih 30 godina značajno pogoršava, jer gubimo visoke, najkvalitetnije šume.
Marijana Kapović Solomun. Društvene mreže
S odnosom kakav smo imali do sada, možemo očekivati više bujica, poplava i klizišta, te poziva na korištenje modernih tehnologija u projektima obnove šuma.
– Bila sam u Turskoj, gdje imaju veliki broj šumskih rasadnika i ogroman asortiman sadnica. Pošumljavaju biljkama koje su adekvatne za određeno stanište. U nekim zemljama sjemena se na nepristupačnim područjima rasipaju uz pomoć dronova. Troškovi su manji, a veća šansa da pošumimo tamo gdje ne možemo fizički doći – objasnila je prof. dr. Marijana Kapović Solomun.
Šuma čuva izvorišta pitke vode
Ne zanemarujući činjenicu da su ekstremne količine padavina sve češće, šume imaju neprocjenjiv značaj i u zaštiti ljudi i njihove imovine.
– Prvo, šuma čuva izvorišta pitke vode, jer izvorišta nastaju u gornjim dijelovima sliva, a ne u gradu. Šume imaju ulogu regulacije vodnog režima, i to je poznato oduvijek. Kad padne kiša, ako nema krošnje i stabla da je zadrži, sve što padne na zemlju završi u donjem dijelu sliva. A to je ogromna količina – pojašnjava Kapović Solomun.
Kakva je zaliha
– I u FBiH, i u RS imamo šumska gazdinstva, koja šumama gazduju na osnovu desetogodišnjih planskih dokumenata, šumsko-privrednih osnova. Njima se mora propisati koliko čega ima, kakva je zaliha, struktura i koliko se i gdje može posjeći u narednih 10 godina. Gazdinstva imaju i obavezu da svake godine pošume određen broj hektara. Osim činjenice da imamo sječe koje nisu dio plana, dodatni problem je da pošumljavanje radimo stihijski, neplanski, ne uzimajući u obzir zemljište i da li ta vrsta ima ikakvu šansu da preživi – kaže Kapović Solomun.
