Na fotografiji je ulaz u Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine – i teško je zamisliti bolju metaforu stanja bh. države.
Snijeg i led ispred stepenica nisu samo komunalni propust, već simbol institucionalne zapuštenosti. Ulaz u jednu od ključnih državnih institucija, koja bi trebala predstavljati Bosnu i Hercegovinu prema svijetu, izgleda kao da je prepušten stihiji: nepočisćeno, klizavo, s vrećama otpada naguranim tik uz stepenice. Kao da se niko ne pita ko ovdje dolazi, šta vidi i kakvu sliku nosi sa sobom.
Ovdje ne ulaze samo uposlenici. Ovdje dolaze diplomati, strani zvaničnici, delegacije, ambasadori. Ulaze ljudi koji o ovoj zemlji odlučuju, pišu izvještaje, formiraju stavove. A dočekuje ih prizor nemara, improvizacije i potpunog odsustva osjećaja odgovornosti.
Zastave unutar zgrade stoje uspravno, ali je ulaz ispred njih zapušten. Država koja se voli pozivati na dostojanstvo, suverenitet i međunarodni ugled, nije u stanju očistiti vlastiti prag. To nije pitanje estetike, već elementarne funkcionalnosti i poštovanja – prema sebi i prema drugima.
Možda će funkcioneri u KS i za ovaj sramotan prizor optužiti građane da su odgovorni?
. Vanjska politika počinje upravo ovdje – na stepenicama. A one su, kao što se vidi, zaleđene.
