Kada od njihovih odluka ne bi ovisili ljudski životi, ponašanje bh. zvaničnika u vanrednim situacijama, njihovo paradiranje i vanredno zasjedanje u danima prirodnih nepogoda, bilo bi tek dobar povod za zbijanje šala.
Većina njih funkcionira na sličan način, pa svaku novu poplavu shvate samo kao dobru PR priliku, povod za slikanje u gumenim čizmama, izdavanje naredbi potčinjenima i slanje dramatičnih poruka iz pogođenih područja.
Dok rijeke i potoci napuštaju svoja korita, vreće s pijeskom i lopate ponovo su sastavni dio svakodnevice u državi s nikad više budžeta i prihoda, komandanata i štabova, vlada i ministarstava, službi i agencija. Manje od pola metra snijega sve njih ponovo je bacilo na koljena, pokazujući neefikasnost glomaznog i tromog, u suštini nesposobnog sistema, koji ne sluša pametnije i ne razmišlja dalje od sutrašnjeg dana. Borba s poplavama ne počinje u trenucima kada prognoze i upozorenja meteorologa postaju realnost, kad vodostaji dostignu kritične tačke, a uplašeni građani izađu na obale. Borba protiv katastrofa trebala je početi ljetos. Ili nekog od 30 ljeta od rata.
Opomena je bilo mnogo, od katastrofalnih poplava 2014. godine kada su Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas, Krivaja i druge rijeke potopile brojne bh. gradove, do tragedije u Jablanici, Konjicu i Fojnici u oktobru 2024. Nakon svake obilnije kiše, poplavljena naselja, bujice, klizišta, uništene ceste, mostovi i imovina građana, postaju uobičajena i očekivana pojava.
Nemar i neznanje platili smo i desetinama izgubljenih života, ali ni nevine žrtve nisu bile dovoljno bolan šamar da se preventivnim mjerama tragedije pokušaju spriječiti. Od Une do Drine i Ćehotine, od Željeznice i Bosne do Bune i Neretve, poznata je svaka lokacija koja se prva nađe na udaru, ali uređenje korita rijeka kao da se smatra neželjenim troškom. O tome da nam one i dalje služe kao deponije smeća, pa nam odbačeni otpad s poplavama vrate, da ne govorimo.
Eksperti godinama upozoravaju na nelegalnu izgradnju objekata u riječnom pojasu, ali rijetki su slučajevi u kojima se takve građevine uklanjaju.
Šume koje bi u ovakvim danima primile veću količinu vode iz tla potpuno su devastirane, a njihovu obnovu niko i ne spominje. Od kraja 2024. traje mudrovanje o sanaciji klizišta na Curinim njivama iznad Sarajeva, koje predstavlja očiglednu, sve veću prijetnju stanovnicima. Satima bi se mogle nabrajati greške koje doprinose katastrofama, a koje zaboravimo čim se rijeke vrate u korita. Ne učimo iz grešaka, već srljamo, pa nam nakon poplava i klizišta živote odnose čak i dotrajala stabla u drvoredima.
