Iz mostarskog vrtića upozoravaju: Zbog ekrana sve više djece kasni s govorom
Ekrani, osobito u ranoj dobi, mogu negativno utjecati na razvoj govora i komunikacije kod djece. Prekomjerno gledanje ometa razvoj pažnje i socijalnih vještina, smanjuje interakciju s roditeljima i knjigama te može uzrokovati kašnjenje govora i frustraciju jer se djeca navikavaju na brze podražaje koje stvarni svijet ne nudi.
Kašnjenje govora
Jedna od najčešćih posljedica pretjerane uporabe digitalnih uređaja u ranoj dobi upravo je kašnjenje u razvoju govora. Istraživanja pokazuju kako svakih dodatnih 30 minuta provedenih pred ekranom dnevno povećava rizik od kašnjenja u govoru za čak 49 posto.
Ana Soldo, logoped u ustanovi “Dječji vrtići” Mostar, pojašnjava kako ekrani ometaju prirodan tijek razvoja.
“Korištenje mobitela može odgoditi pojavu prvih riječi koje bi se trebale javiti oko prvog rođendana. Kako bi se one razvile, dijete od rođenja mora usvajati niz vještina – kognitivnih, motoričkih, jezičnih, komunikacijskih i govornih. Ako u tom razdoblju dijete stavimo pred ekran, ne samo kako mu oduzimamo vrijeme potrebno za razvoj tih vještina, nego mu i štetimo jer je količina stimulacija s ekrana prevelika za tako malu djecu”, ističe Soldo.
Struka je jasna – do prve godine života dijete treba imati što više kontakata s različitim osobama, a što manje vremena provoditi pred ekranima. Preporuke su da dijete do druge godine uopće ne bude izloženo digitalnim uređajima.
“A nakon toga preporuka je ne više od jednog sata dnevno, i to uz prisutnost roditelja i odabir edukativnih sadržaja. Važno je i koliko vremena dijete dnevno provodi pred ekranom jer nije isto je li riječ o 15 minuta ili tri sata. Što je ranija i dulja izloženost ekranima, to su negativne posljedice na razvoj jezika veće”, upozorava Soldo.
Nedostatak dvosmjerne komunikacije
Prevelika izloženost ekranima ne utječe samo na govor, već i na socio-emocionalni razvoj te ostala razvojna područja. Martina Vučić, stručna suradnica – psiholog u ustanovi “Dječji vrtići” Mostar, naglašava važnost interakcije uživo.
“Razvoj se događa kroz interakciju licem u lice. Kada dijete napravi prve geste ili proizvede prve glasove, roditelji ili vršnjaci odgovaraju pogledom, osmijehom ili pljeskom. To je dvosmjerna komunikacija koja nedostaje kod ekrana. Kod ekrana je komunikacija jednosmjerna i dijete ne dobiva povratnu informaciju, što negativno utječe na socio-emocionalni razvoj”, objašnjava Vučić.
Posljedica takve jednosmjerne komunikacije često je i nizak prag tolerancije na frustraciju kod djece izložene ekranima.
“Odgađanje zadovoljstva njima je nepoznanica jer su naviknuti dobivati sve odmah. Dugotrajna izloženost ekranima potiče sustav nagrađivanja u mozgu, pri čemu se oslobađa dopamin. Kada dijete vratimo iz digitalnog u stvarni svijet, on mu često postaje dosadan”, zaključuje Vučić.
Mobitel može djelovati kao brzo i učinkovito rješenje, no njegova česta uporaba u najranijoj dobi ima svoju cijenu. Djeci nisu potrebni virtualni podražaji koliko stvarni odnosi – glas roditelja, kontakt očima, zagrljaj i igra. Prve tri godine života nisu samo početak, već temelj koji oblikuje dijete za cijeli život.
