Kapiten hrvatske nogometne reprezentacije Luka Modrić u razgovoru za italijanski list Corriere della Sera otvorio je jedno od najtežih poglavlja svog života – ubistvo djeda Luke, po kojem je i dobio ime.
Modrić je istakao da mu je ta tema i danas izuzetno bolna, jer je s djedom bio snažno povezan i upravo je uz njega proveo veliki dio djetinjstva.
– S ponosom nosim njegovo ime. Kada sam bio mali, nisam išao u vrtić jer sam stalno plakao, pa su me odveli u njegovu “gornju kuću”, podno Velebita, u Dalmaciji. Bila je to cestaška kuća, djed je održavao cestu. Nalazila se oko pola sata hoda od “donje kuće” u kojoj su živjeli moji roditelji. Naučio me čistiti snijeg, slagati sijeno, voditi stado na ispašu. Odrastao sam uz životinje, vukao ovce za rep i mislim da sam upravo tu naučio igrati nogomet – među ovcama i kamenjem – ispričao je Modrić.
Okolnosti u kojim je ubijen
Govoreći o okolnostima u kojima je njegov djed ubijen, Modrić je priznao da mu je o tome teško govoriti.
– Ne volim pričati o tome. Otvarate mi strašnu ranu – rekao je, pa nakratko zastao.
– Bilo je to u decembru 1991. godine, imao sam šest godina. Jedne večeri djed se nije vratio kući. Krenuli su ga tražiti. Upucali su ga na livadi pored ceste. Imao je 66 godina. Nikome ništa loše nije učinio.
Dodao je da mu je posebno urezana uspomena na sahranu.
– Sjećam se sahrane. Otac me doveo pred lijes i rekao: ‘Sine, daj djedu poljubac’. I danas se pitam kako je moguće ubiti dobrog i pravednog čovjeka. Zašto?
Odgovor na to pitanje, kako kaže, leži u ratu koji je tada bjesnio.
– Zato što je bio rat. Otac je bio dragovoljac. Mi smo morali sve ostaviti – prijatelje, uspomene, stvari. Prvo smo izbjegli u Makarsku, u izbjeglički kamp u sklopu dječijeg doma, a zatim u Zadar.
Sudbina djedove kuće
Modrić se osvrnuo i na sudbinu djedove kuće.
– Nakon djedovog ubistva zapalili su je. Zemljište oko nje je kasnije razminirano, iako upozoravajuće table još uvijek stoje. Danas je u vlasništvu države. Kuća je potpuno urušena i zarasla u korov. Govori se da bi tamo mogao biti muzej, ali ne bih volio da drugi odlučuju o tome. Volio bih je otkupiti – zbog djeda i zbog sebe. Ta ruševina je dio mog života.
Na kraju intervjua dotakao se i odnosa sa Zlatanom Ibrahimovićem, koji danas ima savjetničku ulogu u Milanu.
– Imamo dobar odnos. Kada se sretnemo, razgovaramo na našem jeziku i niko nas ne razumije – zaključio je Modrić.
