PIŠE: Habib Hodžić
U Mjesnom uredu Glavatičevo gdje je Bico, poznat po svojoj predanosti i blagoj naravi radio poslove administrativnog sekretara MZ, atmosfera je obično bila opuštena.
Jednog dana, vrata se naglo otvoriše i uđe Safet, čovjek poznat po svojoj brzopletosti i glasnom govoru. “Dobar dan, Bico!” povika Safet, prekidajući tišinu. “Treba mi jedna potvrda od Savjeta MZ. Hitno je.”
Bico, koji je upravo slagao papire, podigne pogled s blagim osmijehom, “Dobar dan, Safete. Naravno, reci mi o čemu se radi.”
“Pa znaš, za mog Samira. Treba mi potvrda da je u stanju socijalne potrebe. Znate već, situacija nije najbolja, a treba mu to za onu službu u Konjicu.”
Bico klimne glavom. “Dobro Safete, Savjet MZ će razmotriti tvoj zahtjev. Mislim da neće biti problema. Samo malo strpljenja.”
Nakon kraćeg vjećanja, Savjet MZ je odobrio zahtjev. Bico sjedne za pisaću mašinu i počne kucati potvrdu.
“Izvolite, Safete,” reče Bico, pružajući mu papir. “Nadam se da će ovo pomoći.”
Safet zgrabi potvrdu s olakšanjem, “Hvala ti puno Bico! Znaš da si pravi drug.” I udalji se brzinom svjetlosti.
Međutim, Safet se vrati u Glavatičevo nakon nekoliko sati, lica crvenog od ljutine. Zateče Bicu kako mirno pije kafu s komšijom Mujačom.
“Bico!” Zagrmi Safet s vrata, ” šta si mi to dao? Kakva je ovo budalaština od potvrde?!”
Bico se trgnu, iznenađen, Safetovim tonom. “Izvini, Safete, ali ne razumijem, šta nije u redu?”
“Ma kakvo, šta nije u redu?! U Konjicu su mi se smijali! Neki pametnjaković mi je pročitao i rekao da ovo, nema veze s vezom!” Safet je mahao papirom u zraku. “Hvala ti lijepa na ovoj potvrdi!”
Bico slegne ramenima, zbunjen. “Pa ja sam samo prenio odluku Savjeta i otkucao kako je dogovoreno.”
Safet više nije mogao izdržati. “Ma idi bestraga ti i tvoj Savjet! Dabogda vam se mašina pokvarila! Sve vam najbliže….” Safet je počeo psovati šta mu je palo na pamet.
Bici inače strpljivom čovjeku, prekipi. Ustane naglo , spreman da se fizički obračuna sa Safetom. “Šta ti misliš ko si ti da tako govoriš?” U tom trenutku, Safet izvuče iz džepa nešto sjajno i oštro. Svjetlost se odbi od metala, Bico zastane, zapanjen.
“Čekaj malo Safete!” Reče Bico, pokušavajući smiriti situaciju. “Daj da ja pročitam tu potvrdu još jednom.”
Safet još uvijek ljut, nevoljno mu pruži papir. Bico ga pažljivo pročita na glas.
Nakon što je Bico pročitao, Safet se zamisli, a onda mu se lice razvedri.
“Pa…čekaj malo…pa ovo…je dobro!” reče Safet sada već s osmijehom. “Umalo te ne ubih ni za šta! Izgleda da je onaj u Konjicu bio ljubomoran i protukakandidat mome Samiru.”
Bico ga pogleda, još uvijek malo zadihan, “Dakle valja.”
“Valja, valja! Nego Bico” reče Safet sav sretan, kao da se ništa nije dogodilo. “Hajde da popijemo po jedno za ovo.”
Bico uzdahne i s blagim osmijehom reče.
“Dobro, Safete, ali ti plaćaš.”
