Pjesnik Rabindranath Tagore, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913. godine, opisao je ovaj spomenik kao “suzu na obrazu vječnosti”.
Postoji mnogo velikih spomenika na svijetu, ali niti jedan ne predstavlja tako lijepo ljubav i odanost kao što je Taj Mahal.
Ali njegova ljepota ne leži samo u veličanstvenoj arhitekturi i zapanjujućem bijelom mramoru, koliko god oni nesumnjivo bili impresivni. Upravo značenje iza građevine zaista pokreće legende, inspiriše ljude i priče, jer je Taj Mahal bezvremenski simbol muževe ljubavi prema ženi.
Spomenik je izgradio Šah Džahan, peti car Mogulskog carstva, koji je vladao od 1628. do 1658. godine. Kao što je bio običaj, Šah Džahan je imao nekoliko žena tokom svog života, ali njegova omiljena je bila Arjumand Banu Begum, poznata kao Mumtaz Mahal.
Mumtaz Mahal je bila iz plemićke perzijske porodice, a njen otac je stekao moćan položaj na dvoru cara Akbara. Bila je odlična kombinacija za budućeg cara Šah Džahana, te su se zaručili u tinejdžerskim godinama, a datum vjenčanja je određen pet godina ranije, na savjet dvorskih astrologa, kako bi zvijezde bile savršeno usklađene za njihov brak.
Kako se ispostavilo, njihova zajednica nije bila samo zajednica iz interesa i povezanosti moćnih porodica. Njih dvoje su se zaljubili, a Šah Džahan je svoju suprugu nazvao Mumtaz Mahal, što na perzijskom znači “uspješna iz Palače“.
Iako je Šah Džahan imao i druge supruge, one su za njega bile samo sjene pored blistavog svjetla Mumtaz Mahal. Tokom njihovog devetnaestogodišnjeg braka, njih dvoje su imali vrlo blisku vezu; Mumtaz Mahal je bila Šah Džahanova stalna pratilja, čak i kada je putovao u vojne kampanje, i on je slušao njene savjete o svemu.
Kada je Šah Džahan postao car, imenovao ju je glavnom caricom i dodijelio joj, između ostalog, titule Kraljica svijeta i Kraljica doba. Obasipao je svoju ženu skupim poklonima, od nakita do zemlje; davao joj je neviđeni džeparac od milion rupija godišnje i dao joj je ukrasiti rezidenciju najfinijim zlatom i draguljima.
Mumtaz Mahal i Šah Džahan su zajedno imali četrnaestoro djece – ali tragedija je zadesila pri rođenju posljednjeg djeteta: Mumtaz Mahal je umrla od krvarenja.
Uznemiren, Šah Džahan je svoju tugu kanalizirao u spomenik koji će stajati kao svjedočanstvo njegove vječne ljubavi prema njegovoj supruzi.
Trebalo je više od 20.000 zidara, radnika i molera da izgrade Taj Mahal tokom 22 godine, pod nadzorom velikog tima stručnih arhitekata.
Konačno je završen 1653. godine, a Mumtaz Mahal je tamo sahranjena. U skladu s muslimanskim običajem, kripta i sarkofag bili su jednostavni, ali iznad njih je izgrađena mnogo razrađenija komora s kenotafom (lažnim sarkofagom).
Pred kraj života, Šah Džahana je svrgnuo njegov sin Aurangzeb i stavio ga u kućni pritvor u tvrđavu Agra. Odatle je Šah Džahan posmatrao mauzolej svoje supruge na rijeci Yamuni.
Šah Džahan je preminuo 1666. godine. Tadž Mahal je bio projektovan samo za Mumtaz Mahal, ali nakon očeve smrti, Aurangzeb nije želio uložiti trud u izgradnju grobnice za njega, te je naredio da se njegov otac sahrani u Tadž Mahalu. Tako će ljubavnici sada ležati zajedno zauvijek.
