Kada je doktor Mahmut Tayyar Kalcioglu prvi put došao u Bosnu i Hercegovinu, nije mogao ni zamisliti koliko će mu ta zemlja prirasti srcu.
Mahmut je uvijek nosio u sebi iskrenu želju da pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija pa je odlučio otvoriti svoje srce djeci iz BiH, ali i iz cijelog svijeta te im omogućiti da prvi put čuju zvuk života bez ikakvih troškova operacije.
Prilikom njegovog prvog dolaska u BiH, imao je želju da upozna narod s kojim dijeli iste vrijednosti. Prilikom posjete seminaru u Sarajevu, shvatio je koliko su kultura, religija i historija povezali njega i ljude ove zemlje. Nakon što je na Mircu upoznao Tarika Bahtu, odlučio je doći u Tuzlu, a kasnije, i na seminare u Sarajevo.
“Želio sam doći svojoj braći ovdje, upoznati ih i osjetiti tu bliskost još prije samog dolaska”, kaže naš sagovornik.
U Sarajevu je upoznao i doktora Nedima Baručiju, koji je postao više od kolege — prijatelj s kojim dijele istu profesiju. Upravo ti susreti su ga potaknuli na veliku odluku: pomagati djeci širom svijeta kroz ugradnju kohlearnih implantata bez naplate operativnih zahvata.
“Uvidio sam da nas vežu iste vrijednosti. Nakon mnogo razgovora s Nedimom odlučio sam da kroz svoj rad pomognem onoliko koliko mogu, djeci u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta.”
Rođen u Trabzonu, obrazovan u Ankari i Malatyi, doktor Tayyar danas predaje i operiše u Istanbulu na državnoj klinici koja priprema buduće stručnjake.
“Volim raditi ovaj posao. Neopisiva je sreća kada djeca prvi put čuju glas ili izgovore svoju prvu riječ. Svi su oni moja djeca”, kaže s osmijehom.
Njegova misija ne završava na operacijama. Svake godine vodi mlade ljekare i specijalizante iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, pokrivajući sve troškove, kako bi ih nagradio za njihov trud i motivisao ih da šire duh nesebičnog pomaganja.
“Učim ih ono što sam i sam učio. Ako ja budem učio njih, oni će jednoga dana učiti druge i pomagati onima kojima je pomoć potrebna”, ističe.
Posebno se ponosi specijalizanticom Berinom iz Visokog, za koju kaže da ima veliki potencijal.
“Samo joj govorim da se vrati u svoju zemlju i da pomogne ovdje ljudima. Ali, Allah zna koji je njen put i budućnost”, pojašnjava naš sagovornik.
Za doktora Mahmuta Tayyaru, prava nagrada nije novac, nego osmijesi djece.
“Imam platu za koju radim, a svi ćemo jednog dana otići, a ništa od onoga što zaradimo nećemo ponijeti sa sobom”, skromno kaže Tayyar.
U državnoj klinici u Istanbulu, koju podržava Ministarstvo zdravstva Turske, operativni zahvati se izvode bez troškova za roditelje. Oni sami kupuju implantate, a Mahmut i njegov tim im daruju priliku za novi život. Dok se isti zahvati u privatnim klinikama plaćaju hiljadama eura, kod njega postoji samo jedno pravilo – pružiti djeci šansu da čuju svijet oko sebe.
Jedan od njih je i petogodišnji Rejan iz Bosne i Hercegovine. Njegova majka, Adna Patković, emotivno se prisjeća puta koji su prošli.
“Nakon što Rejan nije prošao prvi skrining sluha, uslijedili su brojni testovi i dug period neizvjesnosti. Pandemija nam je dodatno usporila sve. Kada smo čuli za doktora Mahmuta, na preporuku Nedima Baručuje, krenuli smo i tim putem”, kaže nam Adna.
Iako su isprva osjećali skepticizam prema operaciji u državnoj klinici, sve je brzo nestalo kada su saznali ko je doktor Tayyar. “Kod nas se više vjeruje privatnim klinikama, a u Turskoj je obrnuto. Dr. Tayyar je čitav život posvetio djeci, ugradnji implatanata i obrazovanju novih ljekara. Bilo nam je jasno da je Rejan u najboljim rukama”, dodaje Adna.
Danas Rejan čini velike korake, iako rehabilitacija zahtijeva mnogo vremena i truda.
“Rehabilitacija nije samo fizička terapija, to je cijela borba – prihvatanje da dijete ne čuje i gradnja novog puta. Prvih dana kad je čuo zvukove bio je preplašen, a ne oduševljen kao što to ljudi zamišljaju. Ali svaki dan donosi napredak”, zaključila je naša sagovornica.
Posebnu zahvalnost porodica Patković duguje terapeutu Harisu Čauševiću i udruzi Sensori, koji neumorno pomažu djeci i roditeljima na ovom izazovnom putu.
Zahvaljujući doktoru Mahmutu Tayyaru, djeca poput Rejana danas imaju šansu da čuju smijeh, riječi, pjesmu i da osjete svijet onakav kakav zaista jeste.
Njegova priča svjedoči da, iako živimo u svijetu interesa, još uvijek postoje ljudi koji nesebično daruju ono najvrednije što imaju – svoje znanje, svoje vrijeme i svoje srce.
