PIŠE: Habib Hodžić
U srcu pitomog Glavatičeva, u kući ispunjenoj toplinom višečlane porodice Hebibović, rastao je Ramo.
Od najranijih dana, priroda ga je obdarila snažnom i skladnom građom tijela, nagovještavajući njegov budući sportski duh. Dok su se druga djeca igrala, Ramo je instiktivno pronalazio izazov u fizičkim aktivnostima.
Njegove snažne ruke s lahkoćom su bacale kamen s ramena, a eksplozivnost nogu pretvarala je svaki skok u dalj u mali let. Ipak posebnu strast osjećao je prema dugim stazama.
Trčanje za njega nije bilo samo fizička aktivnost, već svojevrsna meditacija u pokretu, gdje se spajao s prirodom i pronalazio unutarnji mir.
Njegov talent nije ostao nezapažen ni tokom vojničkih dana. Ramo je s ponosom predstavljao svoju jedinicu, osvajajući prva mjesta na stazama 1500 i 5000 metara, ostavljajući konkurenciju daleko iza sebe.
Po povratku iz vojske, Ramo je nastavio tamo gdje je stao, ali sada pred svojim komšijama. Teferiči u Glavatičevu i susjednom Nevesinju postali su pozornica za njegovu dominaciju. Punih deset godina, s nepokolebljivom snagom i izdržljivošću, Ramo je odnosio pobjede u trci na 1500 metara, pokazujući zavidnu brzinu i taktičku zrelost. Njegovi skokovi udalj iz mjesta bili su prava demonstracija eksplozivne snage, a kada bi zagrmio “hop!”, publika bi zanijemila očekujući daljinu koju će doskočiti. Bacanje kamena s ramena bilo je prava poslastica za gledaoce, gdje je Ramo svojom tehnikom i snagom bacao kamen daleko preko svih očekivanja.
Godine su prolazile, a Ramo je s mudrošću prihvaćao promjene koje donosi vrijeme. Fizičku snagu i brzinu počeo je zamjenjivati mentalnom oštrinom. Otkrio je čari šaha i s istim žarom s kojim je trčao i skakao, posvetio se ovoj drevnoj igri. Njegov analitički um brzo je shvatio logiku šahovskih figura i strategija. Iako se nije studiozno posvetio teoriji otvaranja, njegov prirodni talent i intuitivno razumjevanje igre bili su dovoljni da ostvari zapažene uspjehe na lokalnim turnirima. Mnogi su govorili da bi, da je samo imao priliku dublje zaroniti u tajne šahovske teorije, Ramo zasigurno ostvario izvanredne rezultate i u ovom polju.
Ramo Hebibović, ostao je u sjećanjima svojih komšija ne samo kao izvanredan sportista, već i kao fin čovjek izuzetnih ljudskih vrijednosti.
Njegova skromnost, poštenje i srdačnost krasili su svaku njegovu pobjedu i svaki njegov potez na šahovskoj ploči.
Njegova priča je podsjetnik da pravi šampioni nisu samo oni koji osvajaju medalje, već i oni koji svojim karakterom i ljudskošću obogaćuju svoju zajednicu. Ramo je bio i ostao ponos Glavatičeva, primjer istinske ljudske veličine.
