PROMOCIJA knjige “ALEM KAPI NERETVICE”  autor Mustafa Jelovac

PROMOCIJA knjige “ALEM KAPI NERETVICE”  autor Mustafa Jelovac

četvrtak, 10. aprila, u Osnovnoj školi “Parsovići” sa početkom u 18,00 sati.

Odavno nisam sa više književnog poštovanja osjetio kao spram knjige Mustafe ef. Jelovca !Alem kapi Neretvice” Pišući recenziju osjetio sam nemjerljiv trud autora da se uknjiži povijest  kako borba stanovnika pitome doline Neretvice ali i Seončice ne bi pala u zaborav. Stoga izražavam zadovoljstvo pozvati sve stanovnike “pitome doline Klis” ali i sve zainteresovane građane koji teže istini i njegovanju kulture sjećanja da prisustvuju promociji knjige. Dobro došli!

 Sakupljač istine – recenzija na knjigu “ALEM KAPI NERETVICE”  autor Mustafa Jelovac

Nisam historičar i stoga povjesne zapise posmatram s više opreza nego li književno djelo u kojem orkestriraju samo osjetila za lijepo i daju mogućnost da budu mehlem za ranu. Ovdje je mehlem istina! Autora, čovjeka kojeg sam upoznao odmah nakon rata, sa imenom mog oca sa kojim sam odlazio u džamiju gdje bi on predvodio hutbu i džuma namaz, naprosto nisam niti pomislio odbiti. Vjerujem njegovoj unutarnjoj opredijeljenosti na istinu protkanu imanom skromnog putnika ovog dunjaluka, čime sam dodatno motivisan da ovaj rukopis uzmem u rad. “Kraj i početak su menjici prolaznosti i okvir za čovjekov rad i djelovanje. Ono što je između njih jeste život ovozemaljski, prilika za dokazivanje,” reći će u predgovoru Mustafa Jelovac autor knjige “Alem kapi Neretvice”, pa nastaviti, “Onaj ko postupi drugačije, posegne za ubistvom, oduzimanjem života, zagazio je izvan svojih nadležnosti. Izašao je iz okvira svoje prirode, ljudskosti. Postao je nešto drugo. Ubica cijelog čovječanstva, makar i samo jednom to učinio. Zloupotrebio je najveće Božije darove i počasti, slobodu izbora i slobodu volje.” Ovim nas autor vrlo ozbiljno uvodi u knjigu sahadžijski precizno, da sva događanja stavi na njihovo izvorno mjesto kako bismo mogli čitati povijest a ne historiju. Odbacujući dijalog u ovoj knjizi jer za počinjeno zlo slijedi samo sud ovog i onog svijeta, pa je svaka diskusija suvišna, autor objašnjava: “Namjera je podsjetiti na ono što su činili i počinili ljudi koji su prestali biti to što jesu, ljudi, i sjetiti se onih što su ličnim primjerom pokazali da se, uprkos svemu, čovjek može dignuti do najvećih granica ljudskosti, do granice koja dijeli prolaznost od vječnosti. Ovo je tek jedna stranica iz goleme biblioteke knjiga života.” Iako autor naglašava svoju skromnost, kazat ću da je ovo djelo povjesni temelj istinitih događanja zla i otpora tom zlu u dolini Neretvice kojem će zasigurno slijediti građevina kao spomenik ali i opomena da se nikome ne ponovi, na što i sam autor upućuje. Posebna duhovna nota koja oslikava ono što je autor po svojoj vokacija, knjizi daje uvjerenje više, uputu utemeljenu na Časnom Kur'anu, koja čitaoca vezuje za štivo kako ne bi propustio niti slovo. A štivo, ne samo što je povjesni temelj događanja iz prošlog rata na prostoru Neretvice, već je zasigurno, pouzdan dokument  kojeg se može svijetla obraza koristiti u obrazovanju i nauci, te istraživati i zapisati sve ono što ovdje nije zapisano. Težak razvojni put brigade “Neretvica” od osnivanja do promjene naziva u 45. brdsku i kasnije u 445. brigadu Armije Republike Bosne i Hercegovine, njenom učešću u ratnim zadacima ali i zadacima humanitarnog karaktera, kako to autor zapisuje, “prikupljanje hrane i materijalno – tehničkih sredstava i njihovu distribuciju, preko Glogova u Mostar. Za devet mjeseci preneseno je skoro stotinu tona municije, lijekova i hrane. Hiljadu tovara po stotinu kilograma,” mora ostati zapisan, jer je se u povijesti desio prvi put u ovom kraju. Uvijek su dobri stanovnici Neretvice bili nekome muhtači zarad svoje dobrote, ali po prvi put samoorganizovani, hrabri, ustrajni i nadasve nesebični u pomaganju kako protjeranih Bošnjaka iz okupiranih područja, tako i gradu Mostaru pod opsadom. Ovo je činjenica koju već danas mnogi ne znaju a sudionici patnje to zaboravljaju. Nema se pravo na zaborav!

Ko sebi dozvoli taj luksuz ponovo će dočekati pakao stradanja, jer on je na ovim prostorima točak historije. One utemeljene na mržnji koju ispisuje zlo što se ponavlja. Na to nas upozorava i autor: “Iako je završen ratni put brigade, priča o njoj nije završena. Dokle god se i jedan pripadnik brigade bude vodio kao nestala osoba priča ne može biti privedena kraju, a još uvijek njih se devet vode kao takvi. Po nacionalnom sastavu brigada je bila multietična, višenacionalna. U svojim redovima je imala pripadnike sva tri naroda kao i pripadnike pojedinih nacionalnih manjina. Njezini pripadnici bili su i Bosanci i Hercegovci. Brigada je bila i ostala Bosna i Hercegovina u malom.”  

Knjiga je protkana stihovima učenika, što posebno ističem, ali i nekih zrelijih pjesnika što još jednom potvrđuje pitomost doline Neretvice čiji ljudi imaju dušu i pored dlanova žuljeva punih. Zato, kako to autor apostrofira: ”Ne smije se dozvoliti da drugi pišu našim zaboravom o onome što se dešavalo u tom veoma teškom i bremenitom periodu odbrane naše države, njezinih građana, naših naroda i ljudskog dostojanstva.” 

Sveobuhvatnost, imena ubijenih, sa važnim biografskim podacima kao i načinu ubijanja u ovoj knjizi, ostavljaju me u stanju istinskog divljenja, znajući da je taj mukotrpan posao uzeo nebrojeno sati na prikupljanju podataka. Tako nalazim i ovaj podatak o kojem sam pisao u opširnijoj formi, koristeći saznanja ko je i zašto izvršio dva svirepa ubistva. ”BLAŽEVIĆ ILIJE KATA – KAJA je rođena 1941. godine. Ubijena 06.07.1993. godine u Buturović Polju opština Konjic, od strane bojovnika Hrvatskog vijeća obrane paradržavne tvorevine Hrvatske zajednice Herceg – Bosne. Tijelo pronađeno na stočnoj pijaci u Buturović Polju 08.07.1993. godine. DEDIĆ DŽEMILA je rođena 1925. godine. Živa, nepokretna, spaljena u porodičnoj kući 24.04.1993. godine na Gorici opština Konjic, od strane bojovnika Hrvatskog vijeća obrane paradržavne tvorevine Hrvatske zajednice Herceg – Bosne.”  Obje žene su ubijene pod istom dirigentskom palicom zla!

 Ne bi moja recenzija bila potpuna kada ne bih iskazao svoje žaljenje da selo Gorica koje je također u zoni odgovornosti brigade “Neretvica,”  do temelja zapaljeno, svirepo ubijeno šest nevinih civila, ne vojnika u borbi, od kojih jedan, nakon teškog mučenja u logoru Buturović Polje koji je registrovan kao takav od strane Crvenog krsta, gdje je zatvoreno i zlostavljano 147 Bošnjaka iz Gorice od ukupno 179 po popisu iz 1991.godine. Udruženi zločinački poduhvat!  Ovo naglašavam cijeneći trud autora knjige jer se istina uzima kao cijeli zalogaj, nikako njenim jednim dijelom. U protivnom nećemo nikada osjetiti njen potpuni okus.

Iako samo u pojedinačnim primjerima ima veze sa dolinom Neretvice, autor iznosi podatke o stradanju golobradih mladića, regruta bivše JNA i navodi: ”Znali su ti srpski i crnogorski oficiri da svaki ubijeni regrut znači jedan borac manje u odbrani Bosne i Hercegovine. Zato su se trudili da ih što više pošalju u smrt. U period od 10 mjeseci, od 27. juna 1991., kada je započeo rat u Sloveniji, pa do agresije na Bosnu i Hercegovinu, 06. aprila 1992. godine, stradalo je nekoliko stotina vojnika-regruta u 18., 19. i 20. godini starosti, a na hiljade ih je ranjeno, osakaćeno ili psihički oboljelo.” Govoreći o kulturi sjećanja i njenom njegovanju autor zapisuje: “Kako god iskrenost i dobročinstvo ime grade, tako mržnja, nasilje i zlo bez pomena ostavlja.” Mula Mustafa Bašeskija davno zapisa, “Što se pamti nestaje, što je zapisano ostaje.”

Recenziju završavam razmišljanjem o  autoru knjige. Sjetim se istinite priče sa Treskavice koju mi je ispričao moj školski drug. Kada je kao pomoćnik komandanta za moral i vjerska pitanja, trebao otići na liniju da smiri vojnike koji su nezadovoljni tražili smjenu, Mustafa Jelovac se spremio i otišao na liniju da ostane s njima koliko god bude trebalo u rovu na isturenom mjestu koje je neprijatelj stalno napadao. Kada su vojnici to uvidjeli, ostali su još puno dana a da o smjeni nisu ni govorili. Ovo je bila i moja prevaga u odluci da pišem recenziju na ove “alem kapi” kako ih nazva autor “Sakupljač istine”, a ja potvrđujem, jer uzvišenost borbe cjelokupnog stanovništva doline Neretvice konačno ima pisani trag.

Stoga knjiga “Alem kapi Neretvice” pred kojom ponizno stoji moje skromno umijeće pisane riječi, treba biti lektira za časove historije na kojima će buduća djeca učiti povijest doline Neretvice.

                                                                                               Said Šteta, književnik i novinar