Osvrt šefa stručnog štaba KK Konjic na stanje u BiH košarci

Osvrt na aktuelno stanje u BiH košarci, za portal novikonjic.ba, dao je Edin Madžak, šef stručnog štaba Košarkaškog kluba Konjic:

“Ubrajam se u trenere i ljude starog kova koji nisu navikli da se oglašavaju na mrežama i na taj način vrši promociju, jer mislim da bi samo nečiji rad i rezultati tog rada trebali biti dovoljni ali nažalost očigledno nije tako.Svjedoci smo agresivne promocije u postizanju “ciljeva”.

Hajde malo pogledajmo u susjedstvo koje je zadržalo te postulate u stvaranju mladih košarkaša i daleko su ostali ispred nas.Tako je tamo strogo propisano ko se može baviti trenerskim poslovima.

Kandidati za trenerske licence moraju imati iza sebe igračku karijeru, dugogodišnje iskustvo po mogućnosti igranje u najvećem rangu te države.Ono što je još važnije moraju imati završen fakultet iz tog sporta.Taj pedagoški dio je i najbitniji u oblikovanju mladih ličnosti jer je trener model za tu djecu koju treba izgraditi.

U našim uslovima još nema kriterija (nešto se radi na tome) pa tako svi imaju pristup trenerskom poslu bez ikakvih kvalifikacija.Jedan Duško Vujošević koji je stvorio najveći broj NBA igrača kaže da je pogubno za razvoj mladog igrača isticanje u medijima i stavljanje tereta očekivanja.

Djeca u dobi mlađih kategorija, iako je recimo Srbija jedna od država sa najviše uspjeha u tim kategorijama, rijetko ćete vidjeti da se pojavljuju slike i promocija te djece, ali zato svake godine izbace nove generacije mladih seniora što i jeste krajnji cilj i mjerilo uspjeha.Nažalost  kod nas je obrnuto, više se prate rezultati pionira,kadeta poslije par koševa na nekim utakmicama pojedinci se proglašavaju zvijezdama.

Sa pedagoškog aspekta, ogromna se šteta nanosi tim mladim ljudima u razvoju, jer se na njih stavlja veliko breme očekivanja, sa kojima se mnogi ne mogu izboriti, pa dolazi do depresije i prerano završavaju svoj sportski način života.Treneri moraju pripremiti djecu da samo ogroman rad i predispozicije daju rezultate u smislu profesionalnog igranja, ali da svi mogu usvojiti način života koji donosi sport, ne zanemarujući školu i to je prevashodni cilj u stvaranju zdrave mlade ličnosti spremane za životne izazove.

Zanemarivanje ovih postulata najčešće je motivisano novcem, gdje se u prvi plan guraju popularne Članarine oko kojih se sve vrti, tako da je jasno zašto se insistira na promociji djece i njihovih takmičenja u medijima.Pojam selekcije u našem sportu je izbrisan, trenizi više nisu bitni, samo da djeca igraju svaki dan, a i to finansiraju roditelji.Nažalost mnogim roditeljima nisu bitne kvalifikacije ljudi koji rade sa njihovim djecom i često za svoj novac očekuju status i privilegije.Međutim, svaki sport je na kraju uvijek surov, opstaju samo najbolji u smislu egzistencije od tog sporta.

Ovo su neki postulati koje sam kao šef stručnog štaba uveo prije pet godina.Imao sam dugačku igračku karijeru, gdje sam sa dva tima KK Konjic i Turbina igrao najveći rang.

Nažalost u mojim najboljim godinama morao sam napraviti pauzu zbog rata i sigurno da sam mogao puno bolje, ali sam ponosan na svoje učešće u odbrani BiH od agresora i ponovno bih uradio isto.Poslije sam bio trener svih kategorija.Iz ljubavi prema košarci sam magistrirao na Fakultetu Sporta u Sarajevu na temu Obučavanje i Analiza Razvoja Tehnike i Taktike u Košarci.

U uslovima koje smo imali u klubu, sa minimalnim budžetom u konkurenciji fudbala i ostalih sportova, uspio sam napraviti sasvim novu ekipu od naših domaćih igrača, što mi je bio cilj koji su sada već seniori, koji su prošle godine igrali finale plej ofa gdje smo zaustaveljni od Sarajevske Bosne.Ove godine se nadamo ulasku u veći rang, a što je jedino bitno postali smo poznati po našim mladim igračima, pa tako našu igru nose Kozić, Graho,Drina,Brkan, Mehanoli, Novalić, Hodžić naša djeca koji uz malo bolje uslove imaju kvalitetu, da uz bolje uslove postignu i puno više.

Uspijeli smo da iz našeg malog tima u već malo zrelijim godinama direktno nastave svoju profesionalnu karijeru jedan Špago a prošle godine smo ostvarili transfer našeg Emira Parcana u Sarajevsku Bosnu i koji je prvi poslijeratnoj istoriji, a možda i prijeratnoj donio neke novce u klub.

Fakti su neoborivi da sam od kluba, koji je bio poznat po nekim starijim igračima iz Sarajeva, napravili klub poznat po Koziću, Parcanu, Špagi, Grahi, Drini, Mehanoliju, Novaliću, Hodžiću i ostalima.Ovo nije došlo samo od sebe, samo mi znamo koliko smo vremena proveli na trenizima i odrekli se ljetnih raspusta zbog košarke, jer drukčije ne može, pri svemu tome, nikada nisam naplatio ni jedan individualni trening, a bilo ih je milion i to sam smatrao kao u ratu odricanjem za opšte dobro.

Kao trener ću istrajati na ovim principima bez obzira na sve i omogućiti svoj djeci iste uslove za napredak i razvoj njihovih igračkih i ljudskih potencijala.Kažu da svako radi ono što nosi u srcu, i u tom smislu moj doprinos zajednici i opštem dobru da ne bi ostalo samo na priči biće besplatna škola košarke u kojoj ću ja volontirati dok me bude nosila ova strast i ljubav prema košarci ili dok me ne uklone neki koji to drukčije posmatraju.Ukidanjem članarina omogućiti ćemo svoj djeci koja to žele, da imaju mogućnost treniranja u ravnopravnim uslovima.

Hvala upravi kluba na podršci i ovo će ostati principi djelovanja dok sam ja na čelu struke”, rekao je na kraju Edin Madžak, šef stručnog štaba Košarkaškog kluba Konjic.

novikonjic.ba