Načelnik Općine Konjic Osman Ćatić jučer je uručio nagrade najuspješnijim učenicima na literarnom konkursu koji je Grad Konjic u povodu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine raspisao za učenike osnovnih škola na temu: “Šta za mene znači nezavisnost države Bosne i Hercegovine?”
Najuspješniji na konkursu su nagrađeni, među njima je učenica IXc razreda Prve osnovne škole Konjic, Amina Gakić i njena mentorica – nastavnica bosanskog jezika i književnosti Zejna Didik.
–Čestitamo našoj učenici i njenoj mentorici kao i svima nagrađenima uz zahvalnost što su kroz svoje radove na jedan poseban i emotivan način iskazali ljubav i poštovanje prema našoj domovini Bosni i Hercegovini , poručili su iz Prve osnovne škole.
U nastavku Vam donosimo Aminin rad.
“ŠTA ZA MENE ZNAČI NEZAVISNOST DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE?”
Svačija želja od samog rođenja je da postane nezavisan, slobodan, svoj.
Često se dešava da ne postanemo nezavisni tako brzo.
Uzrok se ogleda u dosta stvari, u našoj ličnoj sposobnosti, ali i uticaju okoline. Tako je ovoj našoj maloj, ali slavnoj Bosni i Hercegovini trebalo dugo da se osamostali.
Od Povelje Kulina bana pa sve do Referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine prošla su stoljeća. Dugo su je pod svojim krilima čuvale razne velesile svijeta, a Bosna je, kao i njen Bosanac, mirno čekala da dođe red na nju.
Šutila je, ne što nije htjela da govori, više što joj nisu dali.
Kroz nju prođoše mnoge sile, sultani i kraljevi, a ona je bila mirna, strpljiva, od svakog poprimila nešto lijepo i pažljivo stavljala u svoju seharu.
Bila je spremna, samo je čekala kada će doći njen veliki dan.
Ona je sa svojim Bosancima i Hercegovcima tiho dijelila nadu da će jednom postati samo svoja. Samo svoja i svojih Bosanaca i Hercegovaca.
I došao je njen dan, 29. februar i 1. mart kada su njeni građani jasno zaključili: Bosna i Hercegovina će biti država tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata i svih ostalih ljudi koji u njoj žive.
Bila je svačija, ali opet svoja i nezavisna.
No, ova ravnopravnost nije svima odgovarala. Ubrzo poslije Referenduma i međunarodnog priznanja je nastupio krvavi rat, ponovo nastupiše godine patnje, ali su Bosna i Hercegovina i njeni građani ponosno i podignute glave branili i odbranili, pravdali i opravdali njenu nezavisnost.
Rođena sam šesnaest godina poslije ovih dešavanja pa u potpunosti ne mogu osjećati važnost svih tih momenata kao što to osjećaju moji najbliži, sugrađani i svi oni koji su preživjeli borbu za nju.
Međutim, svaki moj važan korak prati moja himna, moja zastava, moja domovina.
Učim, radim, slušam i nadam se da ću stasati u dostojna borca za sebe, svoju porodicu i svoju domovinu.
Djeci najviše znači priredba za Dan nezavisnosti.
Užurbanih nekoliko sedmica, nestrpljivi pogledi nastavnica i prolamanje dječijih glasića koji pjevaju najljepše pjesme o domovini odjekuju našom školom.
Meni ona znači slobodu, mir, ljubav, poštovanje i život. Nešto čiju vrijednost često ne razumijemo, ali ne možemo živjeti bez nje. Tako osjećamo i sve ostale ljude i stvari koje neizmjerno volimo.
Amina Gakić, IX c
Mentorica: Zejna Didik
