Slovo o pjesniku: KEMAL MAHMUTEFENDIĆ (8.4.1942.-4.2.2022.)
Rođen je u Sarajevu 8. aprila 1942. godine. Po ocu je izdanak tešanjske porodice Mahmutefendić (Galijašević), po majci konjičke porodice Begtašević. Osnovnu školu pohađao je u Sarajevu, gimnaziju u Konjicu, a opću književnost studirao u Beogradu.
Pisao je poeziju, romane, putopise, drame, eseje, aforizme, kolumne… Njegova djela prevedena su na desetak evropskih i svjetskih jezika, izvođena u pozorištima i uvrštena u nekoliko antologija i panorama bosanskohercegovačke i književnosti širih prostora.
Dobitnik je Nagrade grada Zenica, Soroševe otkupne nagrade (za Roman o novčiću), Planjaxove nagrade, dvije nagrade Doma mladih Tuzla, tri nagrade za najbolju knjigu „Zeničkog proljeća“ objavljenu u Zeničko-dobojskom kantonu, tri nagrade “Naše riječi“ za novinsku priču. Bio je nominovan i za nagradu „Astrid Lindgren“, najznačajniju svjetsku nagradu za dječiju književnost.
Kao slobodni umjetnik, potom penzioner, živio je i umro u Zenici.
