Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a u okviru 40-te sjednice koja se održala u Istanbulu, 15.7.2016. godine, donio je odluku o upisu stećaka na Listu svjetske baštine.

Profesori Karađoz-begove medrese su u srijedu, 15. maja 2019. godine, posjetili Medžlis Islamske zajednice Konjic.

Javni poziv za učešće na XIX međunarodnoj smotri folklornog stvaralaštva koji organizuje BZK "Preporod" Konjic prenosimo u cijelosti:

"Poštovani prijatelji folklora,

Na nama je da i dalje prenosimo znanja na mlađe generacije kako bi očuvali našu bogatu tradiciju i na taj način zaštitili tradicijsku kulturu koja nas čini onim što jesmo. U tom prvacu članovi Kulturno-umjetničkog društva „Preporod“ Konjic u okviru festivala „Konjička sehara“ 01. avgusta 2019. godine organizuju XIX međunarodnu smotru folklornog stvarlaštva. Društva koja su zainteresovana da uzmu učešće na smotri molimo da se, do 01. jula 2019. godine, jave na e:mail; This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.."

novikonjic.ba

Tekst koji danas prenosimo objavljen je u Sarajevskom listu 15.09.1897. godine od strane nepoznatog autora:

Kad smo se malo odmorili,stadosmo milovati torbu po trbuhu,vadeći iz nje pečenu ribu, pile i rumenku vino te se zakitisno, neko batakom, neko krilom, a drugi repom; a u to se sjetismo i neumrlog starca Baha, te mu pripalismo nekoliko kandila. Ni pjesma nije izostala. Ona hrabri,tješi n liječi; pjesma razveseljuje čovjeka i otklanja misli; spaja srca, a duši daje noviji i življi polet. Ta nije badava kazano:„Ko pjeva, zla ne misli“, a ko može oduševljenije pjevati, nego mlad čovjek, osobito u veselom društvu.

Pozdravismo se s Krstacem i njegovim čarom, te pođosmo niza stranu u Jablanicu.Brzo smo sišli, a na podnožju još razgledasmo lijepi jablavički tunel (prokopan 1888. god.) kud prolazi željeznica, na preko tvrdog željezničkog mosta izađosmo na cestu. U Jablanici je vrlo lijepao uređena cesta. Kao šetalište,jer su sa obadvije strane zasađena lisnata drva, ponajviše orasi,te je cijelom testom dobar hlad, počevši čak od Podbriježja,pa do Doljanke.Cesta i dalje vodi put Konjica i svuda se može vidjeti čistota i urednost.

Ali, pored svega ovog, ima nešto u Jablanici, što joj stoji kao nakit i rijetko se može naći i u kakvoj većoj varoši, a to je zemaljsko-erarni „Hotel Jablanica“, podignut u blizini željezničke stanice, na najljepšem mjestu. Koliko mu ce čovjek divi spolјašnosti, toliko još više, kad uđe unutra, na vidi onaj red i čistotu. Tu vam je dvorana sala za ručavanje, krasno namještene sobe za stanovanјe i ostala odjelenja. Snabdjeven je skupocjenim namještajem i svima potrebama modernog hotela, da se na svemu ogleda blijesak i pobuđuje dopadanje.Ko od stranaca dođe kad god kao gost u Jablanicu da provede neko vrijene, moći će u hotelu dobiti vrlo udoban stan i odabranu hranu: doručak, ručak, večeru a mlijeko po vrlo umjerenoj cijeni.

Tu se nalazi i nekoliko raznih listova, što svakidan redovno dolaze; knjige, slike, klavir i „knjiga spomenica“ u koju gosti bilježe svoja imena i pojedine utiske za uspomene svoga boravljenja u Jablanici u hotelu. Oko hotela je velika perivoj, okićen svakovrsnim mirisavim cvijekem i lisnatim drvećem. Sve je uređeno, ponosito, svježe i bujno, ističući se u pravilnim figurama i piramidama. Po uskim, sitnim šljuvkom posutim stazama, namještene su lijepe klupe za počivanje, e ti je milina sjesti s knjigom u ruci, i naslađivati se u slušanju omiljenog slavuja i ostalih pjevačica; u udisanju svježeg, čistog vazduha, a u posmatranju raznobojnog cvijeka a drveća kao: javora, jele, šimšira, katalpe, pavelonije, platana i dr.

Preko Doljanke su načinjena dva velika i lijepa željezna mosta. Preko jednog prelaze pješaci i kola, a preko drugog željeznica. Tu je veliki Doljanka-klanac, kuda potmulo huči Doljanka, i odvah u blizini, utiče u Neretvu. Kao što je samo mjesto Jablanica lijepo, tako joj je i okolina romantična, gdje gosti također mogu naći prijatne zabave. Hoćeš li pješke, idući sjevernoj strani, eto ti za nekoliko minuta, lijepo sve testom u Neviđenu i Kestenskoj šumi pa da se najprijatnije provedeš i prohodaš po mračnoj hladovitoj gori,kroz koju žubore bistri potočići. Baciš li pogled desno, ugledakeš, odmah uz testu, na ravnici, ciganske čerge, pa, ako si voljan, a ti malo i tu zastani, da se malo našališ i nasamiješ. Obično se odmah iskupe Cigančad te počnu igrati i prstima udarati; Cigani zovu pod čergu, a Ciganka se nameke, da ti „Faleta“.

Tu se odmah sjetih one poznate pjesme Zmajeve, u kojoj je vjerno ocrtan ciganski život: „Čergo moja, čergice, OD čađava platna, Ti si meni kućica, srebrena i zlatna i.t.d., spominjući im živu vatricu; plavkaste dimove, što se kupe a motaju k’o haveti po mraku, čilu porodicu, što je na najvećoj studeni kočoperna, malenu lulicu, ćemane i.t.d. A kad se dignu i odu na drugo koje mjesto, ostaje iza njih, kao spomen prošlih dana, nekoliko udarenih kočića, slama, ljuske od oraha i lješnjaka i po koja izdrpana krpetina. Iza Neviđene i Kestenske šume dolaze Mirke i Bukov pod.Na Bukovu podu je vrlo dobra a studena voda, da je već i u riječ ušlo: „Koliko se god puta čovjek napije,toliko puta ogladni.“

Južno od Jablanice, idući ka Grabovici, odmah u početku veličanstvevo sjenovitog klanca Neretve lijep je izlet na vodopad Perutak (Komadinovo vrelo), što ispod teste, kroz dva izidana otvora iz stijene, pada sa dosta velike visine i silnon hukom — u Neretvu. Narod pripovjeda, da su na Plasi planini bacala u neku jamu jednog crnog ovna, te je čak ovdje, kroz ovo vrelo, izašao i pao u Neretvu. Pred Grabovicom, s desne strane od željezničke pruge je Crno vrelo, slično vrelima Radobolјe i Bune kod Mostara, samo što se ovdje ne izdižu nad vrelom onako visoka brda, nego ga ozgo pokriva lijep prirodni svod, kao crkveno kube. Više vrela na neliko koračaja, zja velika pećina, više koje stoji krupna i slovama napisano:„Čudna jama“.

I zaista je čudna, kad se uđe kroz malena vrata u nju a sa divljenjem razgleda, šta je priroda vjekovima učinila. Po negdje se može ući u pravoj čovječajoj visini, a po gdje-gdje, bome, i četvoronoške pazeći dobro, da se ne udari glavu o stijene i o mnoge stalaktite (kapavice), koji ozgor vise kao ledene svijeće. Negdje ih se toliko sastalo,da izgledaju kao kruna, bokor cvijeća ili ruka sa prstima. Tako,opet,salijeva se niz njih voda, te ih zaoblјuje,kao što se prave voštane i lojane svijeće. Ima mjesta, gdje su stalaktati spojeni od svoda, pa po zemlji, te izgledaju kao stubovi kakvog hrama. Kad se koja prelomi unutra je šupalja. Ulazeći u pećinu, morali smo ponijeti dosta svijeća, inače se ne bi moglo vidjeti, te smo ih na više mjesta ponamještali i zapalali, što je izgledalo vrlo lijepo i nekad tajnstveno, kao da se nalazimo u starodrevnim lisirskim katakombama, ili tako negdje, u drugom podzemnom svijetu, o kome stara istorija banoslovno priča. Od desne strane blista se na više mjesta voda, a na jednon je mjestu ima toliko, da izgleda kao čitavo jezero.

Po zidovima pećine i dolje, na zemlji, načinila je voda čitave figure, kao oblik ruke, noge, čovjeka, prozora i.t.d.,slično onome što se vože vidjeti u katakonbama u Jajcu, s tom razlikom, što je to u Jajcu djelo čovječijeg uma i ruku,a ovdje je djelo prirode. U pečini smo proveli preko po sata, a za tijem se, puzajući, vratismo izlazu, što je pri slaboj svjetlosti izgledalo, kao da idu tromi međedi. S ovijem bih već mogao završiti o Jablanici i njezinoj okolini. Spomenući još, da tu ima financijska i žandarska postaja, vojnička pošta, a što je vrlo značajno a od velike koristi,da tako malo mjesto ima svoj vodovod,sa zdravom vodom,koja je sproveden na viuše mjesta u Jablanici, pa i u hotelu.

Preko dana prolazi dva puta željeznica; jedna u 10 sata prije podne iz Mostara u Sarajevo, a druga u 5 sati po podne iz Sarajeva za Mostar, te tako vam eto i tu prijatne zabave, a za čas ste iz Jablanice preko Konjica u Sarajevu, ili preko Grabovice i Drežanice u Mostaru. Iz Jablanice vode tri glavne teste: za Mostar, Sarajevo i Prozor. Ima prilpčan broj privatnih kuća i trgovačkih radnja. Narod je vrijedan, dobar i uslužan. Jablanica nama veleljepnih palata,niti mnogih zagušljivih ulica; nema kupatila niti kiseljaka, ali ima svoja divna jutra i večerid; ima svoju zdravu klimu i romantičnu okolinu. „E, pa dotle, a kuda ćeš više!“

Adnan Jusupović / novikonjic.ba

U nedjelju, 12. svibnja 2019. godine, na blagdan sv. Vasilija Tvrdoskog i Ostroškog, na gradskom groblju "Musala" u Konjicu proslavljena je slava crkve Sv. Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog. Svetu liturgiju služio je paroh konjički protojerej-stavrofor Milana Bužanina. Na ovom događaju bilo je oko sedamdeset konjičana i jablaničana. Nakon Svete Liturgije izvedeno je lomljenje slavskog kolača, kao i pomen za nastradale konjičane u ratu 1992-1995. čija su imena zapisana u unutrašnjosti hrama i pomen za konjičane nastradale u ratu 1941-1945 kod spomen obilježja ovim stradalima.

Treba naglasiti da je ovaj hram sv. Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog sagradio je 1929. godine Hadži Ilija Lazić. U ratu 1992-1995. hram je oštećen i devastiran, a obnovljen je početkom 2015. godine. Nakon obnove, unutrašnjost hrama pretvorena je u spomen-obilježje srpskim žrtvama konjičkog kraja, koji su ubijeni u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Na mramornim pločama uklesana su imena 350 srpskih žrtava posljednjeg rata s područja Konjica, Jablanice i Prozora.

Rad kao osnova svake društvene zajednice, bila je tema ove ramazanske večeri u Ramazanskom programu Hayat TV-a.

Gosti Dalile Omerović i Zejda Šote sinoć su bili prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, i prof. dr. Enes Ljevaković.

Prof. dr. Izetbegović kazala je kako je za nju ramazan jedna vrsta žrtve. I dopada joj se, kazala je, ta žrtva jer tako pokazuje da smo hrabri, da možemo izdržati.

– Ja sam fan ramazana. Meni ramazan jako odgovara. Ja sam disciplinirana osoba. Volim kada dođe vrijeme ramazana. To mi je težak mjesec, ali u godini najdraži. Drago mi je da se pojam radoholičara veže za moje ime. Rade puno i moji saradnici, ljudi koji su tu. Kada dođe ramazan, prvih dana bude malo čudnije jer ne možemo recimo napraviti pauzu. Mi radimo punom parom. I mi koji postimo radimo punim tempom. Rade operacione sale, rade ambulante… radimo svi. To je za mene normalno stanje – kazala je Izetbegović.

Nije pristalica, dodala je, prespavavanja problema, samim tim ni pristalica prespapavanja ramazana.

– Volim da kada dođe taj mjesec da recimo pokažem da se i uz rad sve obaveze mogu obaviti. Dopada mi se ramazan jer mi vraća taj divan osjećaj samopoštovanja, divan osjećaj poslije iftara koji nam govori da smo izvršili još jednu obavezu – dodala je.

Više puta je u Turskoj bila za vrijeme ramazana. Tamo se puno drugačije obilježava ovaj mubarek mjesec.

-Tamo bude prekrasan ramazan. Oni imaju velike, otvorene iftare na kojima bude više hiljada ljudi. To je dirljivo. Budi mi želju da se sama potrudim da napravim neki veliki iftar, na jednoj krasnoj livadi, da pozovem one ljude koji nemaju s kim i gdje iftariti. Da ih počastim sa prijateljicama, ljudima koji su mi bliski… da im sve pripremimo. To bi mi bio prekrasnan iftar – bila je iskrena gošća Hayat TV-a.

Ispričala je i jednu anegdotu koja se veže za nju i njenog supruga Bakira Izetbegovića, inače predsjednika SDA.

– Jedan iftar smo muž i ja dočekali u avionu i tu smo se i omrsili. Bila je divna atmosfera. Svi su u avionu nešto otpakovali. Čašćavali smo jedni druge. Bilo je prelijepo. Za vrijeme jednog ramazana bila sam u Londonu. U avionu je bilo pitanje kada ćemo se omrsiti? S nama je putovao reis i Bakir je u jednom momentu pitao reisa po kojem ćemo se vremenu omrsiti, da li po onom po kojem smo zapostili ili po tom u Londonu? Reis je rekao da ćemo ipak po vremenu u Londonu. Onda se to jako prolongiralo pa sam se našalila i rekla pa: „Pa što ga upita?“. Tamo je običaj da se hrana dugo služi pa se i to puno prolongiralo – smješkajući se priča prof. dr. Sebija Izetbegović.

Odrasla je na Grbavici, u zgradi u kojoj su živjeli oficiri. U vrijeme njenog djetinjstva ramazan se drugačije obilježavao.

– Nije to bilo omiljeno u mom djetinjstvu. Ali iz tog perioda pamtim 27. noć ramazana kada smo išli kod moje tetke. Ramazan me uvijek podsjeća na one koji su otišli, koji više nisu s nama. Vrlo dirljivo – nastavila je naša gošća.

Puno je lijepih stvari po kojima pamti svog rahmetli Aliju Izetbegovića, njenog svekra, inače prvog predsjednika BiH.

– Život smo provodili skupa. Svekra su brzo uhapsili, to svi znaju. Nastavili smo da se borimo. Po njegovom izlasku ta borba je bila jača. Sva moja sjećanja na rahmetli mog svekra su bila lijepa. Udala sam za Bakira na Božić, 25. decembra, a svekra su uhapsili 23. marta iduće godine. Dakle, nakon tri mjeseca. Kada sam rodila kćerku 1983. godine, svekar je već bio osuđen. Tako je naša Jasmina prvi put u životu otputovala negdje i to u zatvor u Foču. Mi smo je kao bebu odnijeli da vidi svog dedu – prisjetila se Izetbegović.

Za sebe će reći da ima vrlo oštru i jasnu sliku svoje pripadnosti i nikada nije imala dilemu ko je, šta je, kome i gdje pripada…

– Zajednica bi trebala imati veći taj osjećaj. To bi i narodu dalo više snage. Rođena sam Podgoričanka, to je poznato, ali cijeli život živim u Sarajevu. I kada sam bila u Podgorici osjećala sam jasnu pripadnost svojoj vjeri i naciji. Mjesto na kojem se nalazim nimalo ne mijenja osjećaj pripadnosti koji ja nosim u srcu. Bojim se da je pritisak javnosti i medija sada drugačiji. Porodica bi trebala imati drugačiji odnos u odgoju djece. Možemo da se borimo da budemo uspješni, pametni, da čuvamo tradiciju… da tako dajemo poruku mladima – ispričala je u Ramazanskom programu.

– Sudim po onome što sam ja radila. Kad god sam počela neki posao, bila sam izložena takvim pokušajima medijskog linča, ali se nisam obazirala. Preuzimala sam odgovornost. Bila sam odlučna i hrabra. Tako bi trebali raditi u svim sferama. Možda neskromno zvuči, ali Klinički centar bi mogao biti mali uzor i za druge. Kako se radom postižu odlični rezultati – dodala je naša sagovornica.

Bilo bi sve puno drugačije i ljepše da više pomažemo drugima.

– Trebali bi svi, recimo, da pomognemo ljudima koji možda neće imati gdje otići za iftar. Ja sam kroz posao koji radim, svaki dan u prilici da činim dobra djela. Što mi budemo bolji, bit će bolji svijet oko nas. Vrlo sam iskrena. To smatram bogastvom. Sa mnom uvijek znate na čemu ste. Uvijek kažem tamo gdje je to potrebno – naglasila je.

Osvrnula se i na stanje zdravstva.

– Ljudi generalno očekuju puno jer je raniji sistem bio drugačiji sistem. U zdravstvenom sistemu ima puno prostora za ozbiljnu refermu. Ovo što smo napravili u Kliničkom centru je čudo. Potpuno smo sve obnovili. Sistematičan rad, strateški rad. U zdravstvu ima dovoljno novca da ono bude bolje nego što je sada. Ali svi moraju raditi svoj posao, pošteno, zaraditi svoju plaću… Ne postoje više privilegovani uposlenici u Kliničkom centru, ne postoje oni koji mogu dolaziti i odlaziti kada žele, nositi opremu, drugačije posmatrati pacijente, borimo se protiv korupcije i vrlo smo uspješni u tome… Razumijem i pobunu nekih ljudi koji su cijelog života bili privilegovani, mogli su raditi šta žele. Stvari su se potpuno promijenile. Ljudi koji su puno radili su danas jako sretni jer ne moraju više raditi i za one koji nisu nikada radili – rekla je Izetbegović u Ramazanskom programu Hayat TV-a.

saff.ba / novikonjic.ba

Na festivalu, na kojem je 5200 učenika pokazalo svoje teatarsko umijeće, predstava 'Hasanaginica', kojom je Srednja škola Konjic predstavila Bosnu i Hercegovinu, osvojila je sedam nagrada.

Osvrt na knjigu, poemu “ZULIJA”čiji je autor Bajro Perva

Ponovo sam se vratio knjizi “Zulija” nazvanoj po istoimenoj poemi, autora, novinara i književnika, Konjičanina sa sarajevskom adresom, Bajre Perva. Ona me već dugo dozivala, kada sa sobom drugujem u mojim samotnim promišljanjima o stradanju Bošnjaka. Strpljiva kao majka što čeka sina, poema “Zulija” je dočekala naše ponovno viđenje. Osjećam pomiješano strah od korica i divljenje snagom koja dolazi iznutra, da zatečeno u meni budi neobičnu snagu, od koje jačam. Čitajući poemu u odabranom mjesecu Ramazanu, smiren u postu, polahko, slovo po slovo, riječ po riječ, stih po stih. Ustvari, dišem je!

Pokušaj komparacije sa davno čitanom poemom iste tematike, ali sadržajnošću sasvim drugačije, ostao je bezuspješan, osjećajem neuporedivo jače emocije, bolom iskrenije, i kompozicijom posebnije, da me svaki stih osvaja iznova i iznova. Ovdje za čudo nema jauka, iako sam duboko uvjeren da je autor morao svojim jagodicama dodirnuti bol bošnjačke majke na nekoj podrinjskoj stazi, dok je nastajalo ovo djelo.

U poemi “Zulija” nema kletve, nema osvete, kako bi njen dramski krik digao na nivo tragedije. Ovdje se tragedija prihvata kao cijena očuvanja obraza i časti. I tu je zasigurno njena posebnost.

Ono što dominira u poemi “Zulija” jeste ponos i ustrajnost, kao oreol vjere jedne Bošnjakinje, izdignut iznad svih patnji i stradanja da, čini se, prkosi.

Valja kazati i to, da se autor Bajro Perva, nije dodvoravao jezički knjževnoj kritici, niti naginjao imitacijski nekim velikim pjesnicima, kako to znamo često sresti u novijoj književnosti. Autor je ostao autentičan, baš kao i njegova junakinja Zulija, u bijeloj svili bursanskoj, koju joj đedo Mustafa donese u povratku sa hadža, da čistotom bosanske riječi donese nam ovo djelo. Kerana šamija od nane Hasnije na glavi junakinje Zulije, što joj ostavi ruho u sehari konjičke drvo rezbarije, još je jedan slijed porodičnog prenošenja vrijednosti, zasnovan na sitnicama koje čine mozaik bošnjačke porodice. Da bi nas podsjetio na rođenje junakinje Zulije autor piše: “Sedmog ti dana života uz ezan na desno i ikamet na lijevo uho ime nadjenuo”, pa nastavlja sa majkom junakinje Zulije koračati do njene smrti, u potpunoj spremnosti na istu, u bijelom katu čednosti.

“Kad mi se plače, pomislim, na Naziju iz Đulića podrinjskih, kojoj zlikovci ubiše sinove Muriza, Beriza, Idriza, Feriza, Ramu, Fahrudina i supruga Mustafu. Najmlađi Fahrudin, dvije godine bijaše stariji od tebe kćeri moja Zulija”. Ovako se tješi majka junakinje Zulije i ne da mojoj suzi iz oka da klizne, za sve bošnjačke majke i sestre koje su dale život ali ne i čast, već tjera na promišljanje.

Autor Bajro Perva na trenutak nas kroz poemu vodi mehkim koracima, kao da korača cvjetnim livadama bosanskim, da bi nam bosa stopala odveo na hercegovački oštri kamen, ali spremne na bol. Ubijeđen sam, da poema “Zulija” treba biti u čitankama bosanskog jezika. Dok se to ne desi, zagovaram njeno recitovanje na svakoj šehidskoj česmi, na brojnim mezarjima nevino ubijenih Bošnjaka, ali i za sofrom u našim kućama. Neka se duše istinom iftare!

Piše: Said Šteta, književnik i novinar

Dan pobjede 9.5., i obilježavanje 76. godina Bitke za ranjenike 11.5. u Jablanici, tjera na razmišljanje i postavljanje pitanja organizovanja i objedinjavanja antifašističkog otpora na prostorima bivše Jugoslavije, pitanje vođenja zemlje do pobjede, pitanje ugleda tog čovjeka u svijetu...


Čitav ljudski vijek, rizikujući i život, Tito je bio borac za slobodu, za društvenu pravdu, za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje svih naših naroda i narodnosti. Dokaza za sve ovo ima mnogo, naravno ko želi da ih vidi.


Prvo, učestvovao je u slanju oko 1.700 ljudi iz Jugoslavije u Španiju 1936.-39., da se bore protiv fašizma.Komunistička internacionala i KPJ nas je učila da se fašizam tuče u korijenu, da smo ga tamo potukli ne bi poginulo oko 55 miliona ljudi u 2.svjetskom ratu i 1.700 000 u Jugoslaviji, rekao je vašem novinaru jednom prilikom španski borac Čedo Kapor.U Interbrigadama borilo se oko 200.000 boraca.


Drugo, u široki antifašistički savez, 1941. ujedinio je sve snage na ovim prostorima i doveo ih do pobjede.


Treće, u vrijeme obnove zemlje razvoj je bio brži nego u Japanu. Željezničke pruge, preduzeća i hidrocentrale pravile su i omladinske radne brigade, domaće i međunarodne. Npr. na pruzi Šamac-Sarajevo 1947. godine bilo je angažovano 217.234 omladinaca.


Četvrto, 1948. nadmudrio je SSSR i strašnog Staljina, te tako zadržao nezavisnost i suverenitet države.

Peto, od 1961.,Tito je idejni tvorac i lider pokreta nesvrstanih zemalja.


U Jugoslavijji je formirao fond za razvoj nerazvijenih područja, gdje su najrazvijenije republike Slovenija i druge, ulagale u Kosovo, BiH i sl.Osnovna teza bila je da je cjelina tj. lanac jak koliko i njegova najslabija karika.To je danas prosto nezamislivo da je neko u to mogao ubijediti Sloveniju. Općina Konjic je tada dobila fabrike u Glavatičevu i Buturović Polju. Za razvoj sela postojao je projekat žive rezerve hrane, kada je svaki seljak direktno dobijao državne stimulacije za držanje određenog broja stoke.Tako je država bez struje i frižidera, u svakom trenutku imala određene količine svježe hrane, tj. potreban broj ovaca, krava, konja i sl., za potrebne robne rezerve, a sela su razvijala infrastrukturu i bila puna ljudi.


Detaljnije o genijalnosti govori Bitka za ranjenike.Prvo su srušeni svi mostovi na Neretvi, zatim slijedi kontranapad partizana prema Vakufu, čime je o stvarnoj namjeri zavaran neprijatelj, slijedi prelaz preko Neretve i spas 4.000 ranjenika. U toku ofanzive, Tito na pregovore sa Nijemcima u Zagreb šalje najsposobnije i najškolovanije rukovodioce Vladimira Velebita i Koču Popovića, koji Nijemce ubjeđuju u tezu da saveznici planiraju kralja vratiti preko četnika, te da partizane ne napadaju u borbama sa Dražinom vojskom, kojoj su partizani uskoro zadali posljednji udarac. Ugled i genijalnost, pokazuje i sama sahrana 8.5.1980.godine na koju je došlo 209 stranih delegacija iz 127 zemalja, preko TV sahranu je u 58 država gledalo milijarde ljudi, što je drugi najgledaniji događaj 20.st. u svijetu.

Mirsad Čukle / novikonjic.ba

Pozorišni festival za osnovce prateći je sadržaj Festivala glumca BiH koji se održava u Konjicu.

Krajem godine, izdavačka kuća Buybook je objavila roman „Schindlerov lift“, Darka Cvijetića.

Nakon Venecije, Firence, Istanbula, Zagreba, Beča, Banja Luke, Štutgarta, Trebinja, Tirane, Splita, Strazburga i Milana, Projekat Bijenale D-0 ARK Underground predstavit će se i beogradskoj publici.

U Konjicu će se od 18. do 27. aprila 2019. godine će se održati 17. Festival srednjoškolskog dramskog stvaralaštva.

Prikaz knjige „Priče sa satnim mehanizmom“, F. Šehić, BUYBOOK, 2018.

Prošli vikend grad Stolac je bio kulturno središte Bosne i Hercegovine i ugostio najveće umjetnike iz regiona, na Festivalu kulture „Slovo Gorčina“.

U prilogu donosimo raspored polaganja maturskih i završnih ispita za redovne učenike u junskom roku 2018/19. godine.

Već sam došla u godine u kojima mogu komotno davati savjete mladima. Znam da to često ne vole, ali ne volim ni ja kad mi govore vi pa trpim, šta ću :D

Ako biste me pitali koji savjet bih dala mladima, šta da rade u svom životu da bi bili uspješniji i srećniji, rekla bih im da iskoriste svaku priliku za učenje, da u stvari nikad ne prestanu učiti i sticati različita znanja. Uz to bih dodala da volontiraju, kad god imaju priliku za to, odnosno da traže sami te prilike.

Zašto neformalno obrazovanje? Zar škola nije dovoljna?

Neformalno obrazovanje je ono koje se odvija u manje formalnim institucijama, organizacijama ili grupama. To su kursevi, seminari, predavanja, konferencije, radionice, razni tipovi treninga, kao i volontiranje.

Važno je, zato što danas niko ne može garantovati da ćete raditi jedan posao, onaj za koji se pripremate kroz proces formalnog obrazovanja u školi i na fakultetu.

Tu pomaže neformalno obrazovanje jer radi na otklanjanju nedostataka i “rupa u znanju”, ali i na pružanju praktičnih vještina koje standardni nastavni programi ne pokrivaju. Nažalost, znamo kakvo nam je školstvo i koliko je u skladu sa vremenom u kojem živimo.

A zašto volontirati?

Dva američka psihologa, Clary i Snyder, su napravili listu šest glavnih motivacija volontera:

  1. Vrijednosti

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da djeluju u skladu sa ličnim uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima.

  1. Razumijevanje

Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaćanja, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili same sebe.

  1. Karijera

Nekim ljudima volontiranje omogućuje da nauče nove vještine koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili u razvoju karijere.

  1. Društvo

Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi.

  1. Poštovanje

Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje osjeća sama sa sobom.

  1. Zaštita

Volontiranje može poslužiti da pobjegnete od negativnih osjećaja krivnje ili usamljenosti.

Ali, možda je ipak najbolje čuti lična iskustva – ljude koji koriste svaku priliku da uče i volontiraju. Zašto oni to rade, zar im nije dovoljna škola i fakultet?

Ivana Vasić – na neformalnim edukacijama se može naučiti dosta korisnih stvari koje će vam poslije dobro doći u životu

Ivanu sam upoznala u Prijedoru na jednoj neformalnoj edukaciji. Završila je Filozofski fakultet, a sad je takođe pri kraju na FPN-u.

Kaže da je glavni razlog zbog kojeg je radila nekoliko praksi, učestvovala na mnogo projekata i volontirala njena vječna želja za daljim usavršavanjem. To joj je pomoglo da upozna razne profile ljudi i da s mnogima od njih ostane u kontaktu. Na tim edukacijama je imala priliku da istraži različite metode rada i primijeni znanje koje je stekla na fakultetu.

Neke od edukacija kojima je prisustvovala su: 11th Regional Euro Atlantic Camp; Škola demokratije za studente iz Zagreba, Podgorice, Tuzle i Banja Luke; Politička škola 2019 u Sarajevu; Frontal Blog Challenge, te konferencije Supporting Peace, Reconciliation and Conflict Prevention through Young Women’s Empowerment and Engagement; Kultura sjećanja; Stereotipi koji se podgrijavaju – Mizoginija u javnom prostoru; Gdje su danas socijalna prava?

Ivanina poruka mladima je da koriste svaku moguću priliku za dalje usavršavanje jer na taj način obogaćujemo svoj život i napredujemo. Ne trebaju se samo strogo držati fakulteta i onoga što su tamo učili jer se i ovako može naučiti dosta korisnih stvari koje će im poslije dobro doći u životu. A naravno, tu su i poznanstva i prijateljstva za cijeli život.

Dženedina Mušanović – Neformalno obrazovanje nas uči kako biti svoj i «tjera» nas na akciju

Dženedina kaže da je zbog fakultetskih obaveza vrlo rijetko obraćala pažnju na neformalno obrazovanje i edukaciju i propuštala prilike kojih nije bila ni svjesna. Prošle godine je odlučila da to promijeni i počela primjećivati pozive na radionice, treninge i ostale tipove edukacija.

Zbog straha od napuštanja zone komfora joj je trebalo dugo da odluči poslati prijavu. Redala je izgovore poput «To nema veze s mojom profesijom» ili «Vidiš, to organizuje ta i ta organizacija, neće me primiti», «Predavanja su na engleskom, ne znam ja engleski tako dobro»; «Jooj, to je predaleko», itd.

A onda je naišla na poziv za radionicu u okviru Internacionalnog književnog festivala Bookstan. To je bilo srodno i blisko njenoj profesiji, pa je uz nagovor prijateljice poslala.

«Primili me i provela sam 10 dana u Sarajevu, upoznala hrpu mladih iz BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Spoznala obim svog neznanja iako sam manje-više sve teme teorijski prošla i naučila na fakultetu».

Nakon te radionice, uslijedile su mnoge druge uključujući i one koje nemaju nikakve veze sa njenim zvanjem (Coca Colina Podrška ;ladima, Frontal Blog Challenge, Mirovni kamp „Uljepšajmo mir“, FEM kamp „Nasilje u vezama mladih“, itd.)

Dženedina smatra da je neformalna naobrazba podjednako važna kao i formalna jer pruža stjecanje novih znanja i vještina, te proširivanje već postojećih. Važnije od onog što se nauči o datoj temi jeste interakcija sa drugim učesnicima.

Upoznavanje mladih sa različitim životnim pričama i društvenim backgroundom, drugačijom percepcijom svijeta, te uspostavljanje i građenje novih odnosa i prijateljstava – sve to podstiče ličnu nadgradnju pojedinca i podučava kako se nositi sa pojedinim situacijama u vlastitom životu. Za razliku od formalnog obrazovanja koje kod nas, nažalost, pojedinca gura u već zadati kalup, neformalno nas uči kako biti svoj/a, “tjera“ nas na akciju i pokret.

Azra Berbić – Volonterizam je način života i veliko životno iskustvo, koje svakom volonteru/ki otvara priliku za rad na sebi.

Azra Berbić je diplomirana pravnica iz Kaknja, aktivistkinja, novinarka i zaljubljenica u planinske vrhove. Smatra da je neformalno obrazovanje jednako bitno kao i formalno, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu u kakvoj krizi je naš obrazovni sistem.

Ona je kroz neformalne edukacije usvojila mnoga nova znanja i korisne vještine. Vodi se stavom da je dan u kojem ne naučimo nešto novo i korisno izgubljen dan i zbog toga se trudi da iskoristi svaku priliku za učešće na neformalnim edukcijama i volonterskim angažmanima.

Svoj volonterski angažman je počela tokom studija radeći sa djecom iz doma za djecu bez roditeljskog staranja i u centru za besplatnu pravnu pomoć. Ipak, za nju je najznačajniji volonterski angažman u Udruženju za prevenciju ovisnosti Narko Ne i Udruženju građana Oštra Nula u kojima je aktivna dugi niz godina. To joj je iz temelja promijenilo život.

«Pored edukacija koje sam prošla zahvaljujući volonterskom angažmanu, stekla sam mnoge danas popularno nazvane “soft skils“ koje su značajne i cijenjene u poslovnom svijetu i bile su mi korisne kada sam sticala svoje prvo radno iskustvo».

Azra kaže da bi svakoj mladoj osobi preporučila da koristi prednosti neformalne edukacije i volonterizma, što ranije to može, još od osnovne škole.

«Pored putovanja, druženja sa vršnjacima i vršnjakinjama iz cijele BiH a nekad i cijelog svijeta, stiče se samopouzdanje, proširuju vidici, razvija kritičko mišljenje i kreativnost. Sve te prednosti neformalne edukacije su vrijedne našeg slobodnog vremena i truda jer mogu garantovati iz ličnog iskustva da se sve to isplati i olakša nam napredak i prolazak kroz bitne faze života».

Azra izdvaja edukacije u organizaciji OSCE-a, Ureda Ombusdmena za ljudska prava BiH i Sarajevskog otvorenog centra jer su joj omogućile dodatna znanja korisna za nju kao buduću pravnicu. Tu su i stručne edukacije u okviru Narko Ne-a, zatim Novinarska akademija u organizaciji Udruženja BiH Novinara, te mnoge druge među kojima se rado sjeća Youth eventa u Tuzli 2016. godine. To je bilo petodnevno okupljanje 200 mladih iz BiH, regiona i Evrope tokom kojeg su razgovarali i diskutovali o temama mira i pomirenju. Kaže da se tada prvi put uistinu osjećala kao građanka svijeta, a iz tog petodnevnog druženja izrodila su se velika prijateljstva koja traju sve do danas.

Lana Zečević – edukacije nam daju priliku da se besplatno edukujemo o stvarima koje nas zanimaju i o kojima možemo izraziti svoje mišljenje, što u školama nije moguće

Lanu sam takođe upoznala u Prijedoru i najmlađa je od svih mojih sagovornica i sagovornika. Ima 18 godina i trenutno završava četvrti razred Medicinske škole.

Pričala mi je kako joj se jako dopadaju neformalne edukacije i kako bi voljela da ih češće posjećuje. Na pitanje otkud interesovanje za njih, Lana kaže da je zanimaju razne oblasti. Prije 2 godine je dobila poziv od nevladine organizacije da učestvuje u radionicama pod nazivom «Škola Mladih lidera». Svidjela joj se ta ideja, kao i mogućnost da nauči nešto novo i malo se aktivira.

Poslije toga su uslijedile i jednodnevne radionice na kojima je upoznala mnoge ljude, različitih karaktera, godina i iz različitih gradova.

Do sad je bila na nekoliko edukacija, najčešće radionica medijskog opismenjavanja jer one spadaju u sferu njenog interesovanja. Neke od njih su: Škola Mladih lidera, Medijsko opismjenjavanje u Kvartu, Politička škola.

«Sa tih edukacija nosim lijepe uspomene, nova poznanstva i prijatelje, kao i znanje i iskustva u politici, fotografiji, novinarstvu, samozapošljavanju, digitalnom marketingu i uopšteno boljoj komunikaciji».

Lana smatra da je najbitnija prednost neformalnih edukacija za mlade to što se mogu naučiti neke stvari koje ih zanimaju, a to nemaju priliku u školi. Mogu naučiti da iskoriste te edukacije radi lakšeg zapošljavanja. Takođe, tu je i prilika da izraze svoje mišljenje i talente bez da ih neko sputava. Druženje je isto veoma bitan dio edukacija jer su učesnici otvoreni za nova poznanstva bez ikakvih predrasuda.

Kad je volontiranje u pitanju, Lana kaže da je volontirala u Dnevnom centru u Prijedoru gdje je pomagala oko učenja i igrala se sa djecom kojima je taj centar bio bijeg od problema u porodici. Kaže da bi rado pristala da volontira kada bi imala još prilika.

Irma Plavčić – Škola zapravo ne priprema mlade za stvarni život, razvijajući im vještine koje će poslije moći konkretno primijeniti

Irma kaže da ponekad zavidi današnjoj omladini na mogućnostima različitih edukacija, ali da je nemalo puta bila svjedok pasivnosti današnje omladine kojoj se ne da peglati na nekoj radionici gdje mogu naučiti stvari koje kasnije mogu primijeniti.

«Dok sam radila kao profesorica u srednjoj znala sam se naći u situaciji da trebam u sklopu lekcije o profesijama s učenicima proći i pisanje molbe za posao na njemačkom dok istovremeno učenici ne znaju na maternjem sročiti molbu ili napisati CV. Škola zapravo ne predviđa pripremu mladih za stvarni život. Tužno je vidjeti da je važno da učenik mora znati koje je boje haljina junakinje iz trenutne lektire, a tu istu lektiru više od 70% učenika na ćirilici u 2019. nije u stanju pročitati. I to očito nikome ne predstavlja problem».

Irma kaže da su stranice poput Mreže za izgradnju mira ili FB grupe Odliv mozgova samo neka mjesta gdje se može naći pregršt različitih i zanimljivih ponuda za edukaciju i razvijanje vještina. Nažalost, mladima nema ko da ukaže ne samo na te stranice nego i na samu činjenicu da je u današnje vrijeme potrebno mnogo truda, rada i usavršavanja na apsolutno svim poljima kako bi uopće bili konkuretni na polju zaposlenja.

«Svako malo se znam naći u razgovoru s mlađim generacijama koji s odbojnošću kažu da nešto ne bi radili a da im nije plaćeno, ne shvatajući vrijednost prakse koja je u većini slučajeva bez novčane nagrade. Meni su govorili da sam luda kada sam pristala da stažiram pola godine bez novčane nadoknade u međunarodnoj organizaciji jer je to po nekima bilo suludo trošenje vremena. Nebitno što bih ja to isto vrijeme provela kući na kauču bez posla, a ovdje sam mogla učiti od najboljih, učiti sasvim drugi posao, usavršavati se i umrežavati sa ljudima. Odradila sam pola godine, dobila sjajnu preporuku, super mi izgleda ta stavka u CV-u plus sam naknadno pozvana da za istu organizaciju radim uz opasku da sam bila vrijedna, dokazala se i zaslužujem poziciju koja mi je ponuđena. Znači, nisam se prijavila nego su izričito mene tražili na osnovu dokazanog znanja».

Irma ističe da niko ne zna kakva ga budućnost čeka, posebno u vremenu u kojem živimo.

«Nigdje ne stoji u kamen uklesano da cijeli život moraš biti ono za što si se obrazovao. Toliko je primjera uspješnih ljudi, koji su visokopozicionirane poslove ostavljali pa se okrenuli nečemu sasvim drugom, što su nekada čuli na seminaru, pročitali negdje ili pak na primjeru nekoga drugog otkrili da njima odgovara.

Ja se lično nikada nisam našla u profesorskom pozivu i tu činjenicu nisam krila. Rekli su mi da sam sjajna u tom poslu ali sam ja na vrijeme shvatila da ne bih mogla napredovati i razvijati se kao osoba radeći isključivo to. Pa mi nije ni dan danas mrsko prijaviti se na neku edukaciju, čuti priču kako je neko pokrenuo posao ili od najboljih učiti neku novu vještinu, za koju do tada nisam ni znala da imam»

Irma poručuje da mladima treba neprestano ukazivati na koristi koji donose seminari, radionice, konferencije i da još u školi učenike treba navikavati da slušaju TED konferencije, koje je lako povezati sa mnogim predmetima.

«Realno, neće svi biti u strankama i na kraju završiti kao uhljebi na budžetu. Biće i onih koji će se kroz život i posao morati dokazivati da bi ostali i parirali onim najboljim.»

Anes Hodžić – Bez obzira koliko trajala, svaka edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo

Anes je student FPN-a u Sarajevu. Neformalne edukacije smatra važnim iz nekoliko razloga. Prvi je zbog znanja koje se na raznim seminarima, konferencijama, akademijama i radionicama stiče. Dosta je stvari preko kojih se u formalnom obrazovanju samo površno pređe ili koje se uopće ne pominju čak ni u okviru predavanja na društvenim fakultetima.

Drugi razlog su veze koje se ostvaruju sa drugim učesnicima. Na većinu edukacija se prijavljuju osobe koje imaju slična interesovanja tako da poznanstva i prijateljstva koja se tada izgrade mogu biti od koristi u različitim situacijama; traženju posla, dolasku do korisnih informacija ili zajedničkom radu na nekom projektu. Kao treći razlog izdvaja to što se edukacije izvode na različitim lokacijama širom Bosne i Hercegovine tako da je to i jedinstvena prilika za posjetiti neke gradove koje ranije niste uspjeli vidjeti.

«Zbog svih ovih razloga se i ja prijavljujem na neformalne edukacije. Obzirom da studiram politologiju, svaka od edukacija na kojima sam dosad bio mi je koristila u mome formalnom obrazovanju. Bez obzira koliko trajale, i one jednodnevne i one koje traju čitavu sedmicu, svaka od edukacija mi je bila nezaboravno iskustvo, a kasnije sam ih preporučivao i drugima. Kako se po završetku master studija planiram vratiti u Tešanj, znanje i poznanstva koja sam stekao na ovim edukacijama planiram iskoristiti kako bih doprinio napretku svoje lokalne zajednice u kojoj je primjetan nedostatak civilnog društva, tako da moja prijava na neformalne edukacije nije motivisana samo željom za vlastitim usavršavanjem, nego i željom da znanje koje dobijem bude od koristi i drugima u mojoj sredini».

Anes se tokom srednje škole bavio volontiranjem u Bosanskom pozorištu Tešanj, Dječijoj ambasadi i Asocijaciji srednjoškolaca u BiH, ali je zbog obaveza na fakultetu i odsustva iz Tešnja morao prestati sa tim aktivnostima. Kaže da su utisci koje nosi iz volontiranja i danas snažni obzirom da je tu upoznao mnogo prijatelja, stekao radne navike i bio dio projekata na koje je i danas ponosan.

Posebno ističe da poslije svake edukacije bude sijaset uspomena i priča kojih se kasnije rado sjeća, a iskustva koja se tu steknu su nezamjenjiva. Neke od edukacija u kojima je sudjelovao ili sudjeluje su: Simulacija “Obrazovanje koalicije u multietničkoj državi“; Akademija političke odgovornosti; Trening “Sporazum iz Rima, 60 godina kasnije – četiri slobode u svakodnevnom životu građana“; Project on Peacebuilding; Međukulturno razumijevanje i saradnja mladih u Bosni i Hercegovini; Feministička škola Žarana Papić.

Šta reći na kraju osim – poslušajte ove mlade ljude: radite na sebi stalno, bez obzira koliko godina imali. Učite, posjećujte konferencije i predavanja, gledajte TED govore, čitajte. Poklonite dio svog vremena drugima, volontirajte, podijelite svoja znanja i iskustva sa drugima. Izbacite iz rječnika «kasno mi je» ili «nije to za mene». Pitajte za pomoć i savjet. I nemojte sebi postavljati granice.

cyberbosanka.me / novikonjic.ba

Glavni imam MIZ-e Konjic Refik ef. Delić upriličio je danas prijem za Biber Maidu, pobjednicu 8. državnog takmičenja iz vjeronauke, koja je predstavljala muftijstvo Mostarsko i HNK.


Biber Maida je učenica je 9. razreda Prve osnovne škole u Konjicu i učesnik i pobjednik mnogobrojnih takmičenja iz različitih predmeta.

Prijemu je prisustvovao i njen vjeroučitelj, Armir Hodžić.

Glavni imam, Refik ef. Delić je čestitao pobjednici, njenim roditeljima, nastavnicima, učiteljima i vjeroučiteljima, te zaželio da i ubuduće niže uspjehe, na dobrobit sebe i zajednice kojoj pripada. Posebno je naglasio da je danas više nego ikada važno da naša djeca uče i stiču znanje i vještine iz raznih oblasti i predmeta, jer je znanje najbolji garant našeg opstanka i budućnosti.

medzlis-konjic.com / novikonjic.ba

Radne navike se stvaraju od prvih dana s rancem na leđima, a njeguju se i koriste cijelog života – što ih ranije formiraju, djeci će biti lakše!

Uz dobre radne navike, učenje nikada nije bauk! Saznajte kako da pomognete svom djetetu da ih stvori, i olakša sebi učenje tokom cijelog svog školovanja.

Studente sa dobrim radnim navikama ćete lako prepoznati: nemaju podočnjake i ne drže se grčevito za svoje šolje jake kafe!

Ako želite ovakvu budućnost za vaše dijete, bez stresa i iscrpljivanja, naučite ga da uči na vreme kroz stvaranje trajnih radnih navika – i kasnije će bez ikakve pomoći samo znati kako da uči za kontrolni, a na kraju i kako spremiti ispit kada dođe do akademskog nivoa.

Mlađi razredi osnovne škole: formiranje odnosa prema radu

Već u vrtiću i predškolskom počela je priprema djece za prvi susret sa učenjem koje predstoji u ranim razredima osnovne škole. Imali su svoje vježbanke i sveske, vježbali prve poteze u pisanju – a sada je tu težak ranac pun novih knjiga, radnih listova, a uz sve to su potrebne I posebne sveske na kvadratiće i linije; posebno interesantan bude blok i kesa za likovno sa svom nepohodnom opremom za crtanje i slikanje.

Ovo je vrijeme da počnete da podstičete formiranje radnih navika kod djece koje će im trajati čitavog života, ne samo dok su u školi ili na fakultetu. Djeca rad i učenje treba da doživljavaju kao avanturu, i da se dobro osećaju dok stiču znanja. Tako im i dosadni predmeti neće teško pasti i od njih neće zazirati, već će ih shvatiti kao privlačni izazov.

Pomozite im da pronađu način učenja i pamćenja koji im najviše odgovara

Neko pamti dok sluša, neko dok gleda, a nekome je potrebna klasika: tišina, koncentracija i čitanje dok se ne upamti.

U prvim danima ozbiljnijeg učenja, kada mu budete pomagali, uputite dijete kako da proba više ovih tehnika, jer će jedino tako moći da otkrije kako mu je najlakše da savlada nova znanja.

Navikavajte ih na preslišavanje

Preslišavanjem se naučeno obnavlja, otkrivaju se rupe u znanju i lakše se uči novo gradivo, a staro usvaja na duge staze. Stavite djetetu do znanja da je to najbolji način učenja, koji će mu skratiti vreme provedeno nad knjigom. Povremeno ga možete preslišati i sami, dok ne stekne naviku preslišavanja i dok samo ne shvati kako se to radi.

Od prvog dana ih učite samostalnosti

Da čuvaju svoje stvari u školi, rade domaći bez vaše pomoći što je više moguće i uče kako treba; što se manje oslanjaju na vas, to će kasnije biti samostalniji, odgovorniji i uspješniji u učenju i kasnije u karijeri. Ipak je škola njihov zadatak, ne vaš – vi ste svoje odradili.

Treba li nagrađivati školske uspehe?

Da, ali ne svaki!

Neka vaši kriterijumi budu visoki; nećete nagrađivati svaku peticu, ali biste mogli da posebno obilježite kraj godine koji je dijete završilo sa izvanrednim uspehom, dobre rezultate na takmičenjima i uspješne nastupe. Ako odličan uspijeh nametnete kao nešto što se podrazumijeva, tako će ga shvatiti i dete.

Iako možete finansijski da ih priuštite, nemojte kupovati preskupe poklone djeci – naročito su besmisleni u ovom uzrastu; jako je važno da dijete shvati da treba da uči nezavisno od nagrade, i da privilegije stiče samim tim što ima sve petice, a kasnije i sve položene ispite.

Stariji razredi: više gradiva, veća efikasnost

Kako se ovdje količina gradiva uvećava, jasno se pokazuje koliko su uspješno djeca stvorila i usvojila radne navike. Sada bi školarci već trebali da budu potpuno samostalni, i da im bude prilično jasno kako se uči.

U ovom periodu će shvatiti koliko je važno da se sve uradi na vreme, jer se gradivo gomila. Mnogi roditelji sada za pojedine predmete angažuju privatne profesore da im naknadno objašnjavaju, mada za to ne postoji objektivna potreba ako dijete nije izostajalo za časova!

Ljenčarenje i nerad u školi ogledaju se u ocjenama, ali prije bilo kakvih zabrana i kazni, poput ukidanja telefona, izlazaka i kompjutera, pružite djetetu priliku da popravi ocjene, dajte mu vetar u leđa i pomozite mu da se vrati u kolosjek.

Srednja škola: pokazatelj umešnosti i vreme za ispravke

Sasvim je moguće da inteligentna, snalažljiva djeca „doguraju” do srednje škole uz pomoć minimalne količine učenja, oslanjajući se na opšte obrazovanje i elokvenciju koja je na višem nivou od vršnjačke. Njih u srednjoj školi čeka velika zamka: nema više dovijanja, dijete ili zna ili ne zna, i prema tome će dobijati i ocjene.

Ne dozvolite da se obeshrabri! Nikad nije kasno da se nauče nove stvari, i kako se uči. Ako je prvo polugodište prve godine loše prošlo, vrijeme je za intervenciju i iskren razgovor o tome šta ne štima. Zajedno potražite rešenje, na internetu ili u razgovoru sa psihologom (koji ne treba da bude shvaćen kao bauk!). Imajte na umu da je u toku pubertet, koji nekoj deci jako teško pada ako se sa njima ne radi kako treba.

Uostalom, nije ni ovo najviše što će ikada morati da uče – uskoro će krenuti i na fakultet, a to znači i neuporedivo više obaveza.

Prijemni za fakultet – najveći test do sada

I dok lupite dlanom o dlan, doći će vreme kada je potrebno razmišljati o fakultetu. Do sada, vaše dijete (koje više i nije dijete) bi trebalo da pokaže afinitete prema određenoj oblasti i budućem zanimanju.

Za neke prijemne ispite potrebno je pripremati se mesecima unaprijed, što znači da nema učenja napamet. Sada usvojena znanja dijete će koristiti celog života, najverovatnije tokom svoje buduće karijere, i ovo je pravi trenutak da počne da uči temeljno, sa razumjevanjem i na vrijeme.

Cjelokupan proces obrazovanja, od prvih predškolskih dana, je kao penjanje uz stepenice vodio do prijemnog ispita i pripreme za fakultet. A fakultet omogućava osposobljavanje za još veće stvari i za mnoge je posljednji stepenik prije početka poslovne karijere.

Radne navike se stvaraju od prvih dana s rancem na leđima, a njeguju se i koriste cijelog života – što ih ranije formiraju, djeci će biti lakše!

detinjarije.com / novikonjic.ba

Generacija maturanata 2018/2019. Srednje škole Konjic ponosno je izvela defile kroz Konjic uprkos kiši i tim činom obilježila kraj srednjoškolskog obrazovanja.

Želimo znati kada će svjetlo zasjati simboličan je naziv ovogodišnje kampanje Mreže savjeta/vijeća učenika u Bosni i Hercegovini.

Agencija PRomotion u saradnji s vrhunskim stručnjacima u pisanju i provedbi projekata za EU fondove Nevzetom Sefom i Melihom Gekić - Lerić organizira radionicu na temu “Od ideje do EU projekta “.

Proljetni ciklus dvodnevnih radionica počinje u Sarajevu 07. i 08. 05. i Mostaru 09. i 10. 05. 2019.

Ukoliko smatrate da ste osoba koja je voljna uložiti potrebno vrijeme, trud i resurse da nauči kako kvalitetno pisati projekte za EU fondove ili bilo koji drugi otvoreni poziv za apliciranje projektne ideje, osigurajte Vaše mjesto na radionici.

Želite da vas stručna osoba provede korak po korak do savladavanja zahtjevne materije pisanja projekta?

Nudimo vam upravo takvo usavršavanje uz interakciju s predavačima, praktičnim savjetima i vježbama! Tokom dvodnevne radionice polaznike očekuje odlična radna atmosfera, korisne informacije, primjeri iz prakse i vježbe uz koje će uspješno savladati zahtjevnu materiju pisanja projekta.

Naučit ćete:

✔ Kako upravljati projektnim ciklusom – PCM

✔ Programski i projektni ciklus PCM metodologija

✔ Priprema projekata

✔ Faza identifikacije

✔Analiza aktera, analiza problema- problemsko stablo – vježba,

✔ Analiza ciljeva

✔ Vježba stabla ciljeva, strategija i logika intervencije

✔ Faza formulacije (logički okvir)

✔ Indikativni plan i identifikacija projektne ideje

✔ Formulisanje projekta po PCM metodologiji za EU fondove

✔ Budžet

Agencija PRomotion / Novikonjic.ba

Učenici, predstavnici J.U. "Srednje škole" Konjic danas su osvojili prvo mjesto na Kantonalnom takmičenju u prezentovanju "projekta Građanin" u Mostaru sa temom "Naše pravo na domaće i zdravo". Učenici su prezentovanjem ove teme ukazali na problem nedovoljne iskorištenosti poljoprivrednog potencijala na području Općine Konjic te pobjedom osigurali sebi mjesto među najboljim školama na Završnoj Smotri u Sarajevu i kampu u Brčkom.

“Projekt građanin”/ “Ja građanin” je praktični dio Civitas programa. Učenici (preko 2,400 timova i 60 000 učenika godišnje) su ohrabreni da odaberu problem iz svoje zajednice, da istraže postojeće mjere javne politike, da razviju svoja rješenja koja predstavljaju nadležnim institucijama, i da kreiraju akcione planove za implementaciju svojih rješenja. Svake godine 32 pobjednička tima, ili preko 400 učenika i nastavnika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine gostuje u Sarajevu na Završnoj Smotri, a tokom ljetnog perioda na Brčko ljetnom kampu.

“Projekt građanin”/”Ja građanin” učenicima pomaže da postanu odgovorni i informisani mladi ljudi koji kroje svoju budućnost i shvataju pojam i značaj brige i uključenja svih građana u rješavanje problema koji se tiču svih nas. Da bismo bili što efikasniji, potrebno je da pomažemo predstavnicima vlasti sa svojim mjerama javne politike. To znači da moramo da savladamo principe po kojima ona funkcioniše. Takmičenja učenicima daju priliku da praktično provedu ono što su naučili, i da vježbaju svoje sposobnosti da želje pretvore u stvarnost.

Učestvovanjem u “Projektu građanin” učenici su u proteklih 15 godina uspjeli inicirati usvajanje i izmjene zakona na svim nivoima vlasti, uveli su inkluzivno obrazovanje u škole, izgradili školska igrališta, sportske sale i omladinske centre, proveli niz humanitanih i ekoloških akcija u svojim lokalnim zajednicama.

novikonjic.ba

Zlatnim plaketama Unije studenata u utorak su nagrađeni najbolji studenti Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, u akademskoj 2017/2018. godini. Zlatnim plaketama nagrađeno je 12 najboljih studenata.

Novikonjic.ba

Tako je ove godine za maturante 'rezervirano' 1.305 slobodnih mjesta dok za diplomski studij - 478.

Ovo djelo u kojem su opisane tolike strahote i ljudska nedjela je istinska anti-ratna priča koja nameće zaključak o besmislu sukoba među ljudima koji su dio života proveli u slozi i idili zajedničkog života da bi na kraju postal zvijeri.

Sjećanje na književnika Vitomira Lukića koji je umro 30. maja/svibnja 1991. godine u Sarajevu.

Od 15. do 25. aprila traje predupis na Visoku školu za turizam i menadžment u Konjicu.

Danas je u 14h u Ilidža – JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo rođena prva beba janjičar koju su na svijet donijeli jedni od posljednjih parova janjičara nastanjenih na području BiH. Beba se zove Murat LX, a roditelji Bajazit i Mensura kažu da im sretniji dan nije mogao osvanuti.

Ministarstvo kulture i sporta KS je odlučilo dodijeliti obitelji Malkić dječji doplatak u vidu nargile i 300 različitih okusa, te janjičarsku sablju uz koju je Sinan Sakić snimio svoj hit Janjičar. Ovakve slučajeva treba primijetiti i nagraditi jer nema ništa važnije od društvenog diverziteta, istakli su iz Ministarstva kulture i sporta KS.

Povodom vijesti se oglasio i Rijaset Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini koji je obećao da će odraditi za mladog Murata besplatni sunnet sabljom kovanom u dubinama SCC-a. Porodica Malkić trenutno čeka na odgovor od predsjednika Erdogana od kojeg su tražili finansijska sredstva da se za prvu bebu janjičara izgradi specijalna škola u koju će i druga djeca janjičari moći pohađati nastavu.

U ponedjeljak kada Mensura bude izlazila iz bolnice planirana je svečanost koju će svojim prisustvom uveličati porodica Izetbegović i uposlenici i korisnici tržnog centra SCC. Događaj će uživo pratiti preko Skype i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Šatro.info/Novikonjic.ba

Vladimir Bulatović Vib jedan je od najvećih satiričara i aforističara na prostorima bivše Jugoslavije.

U prepunoj sportskoj dvorani Konjičanka održan je "Lino višebojac", projekat pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Hercegovačko-neretvanskog Katona, a u organizaciji Podravke BiH i Sportskih novosti, uz učešće JU "Duge osnovne škole" Konjic.

MUDRE IZREKE

Nenadmašna filmska ikona Marilyn Monroe sa sobom u grob odnijela je veliku tajnu koja je tek sada izašla na vidjelo.

Aktuelna bosanskohercegovačka himna bez teksta, pod nazivom "Intermezzo", usvojena je na današnji dan 1998. godine. Muzičku podlogu komponovao je Banjalučanin Dušan Šestić.

Kina se zadnjih desetak godina ubrzano gradi, neboderi niču na sve strane, a sve to prati i moderna saobraćajna infrastruktura. Širom zemlje grade se najmoderniji aerodromi, a jedan od njih može se pohvaliti i najbržim vozom na svijetu.

Priča o poklonjenim cipelama za sada već prvu damu SAD Melaniju Tramp iz fabrike BEMA u Banjaluci obišla je prije nekoliko mjeseci gotovo cijeli svijet.

Super Mesec pojaviće se 14. novembra 2016. godine u jednom od najvećih izdanja do sad i uticaće na naša osećanja i reakcije! Evo kakva iznenađenja možete očekivati u ovom periodu...

Da vlasnici ugostiteljskih objekata imaju smisla za humor, dokazuje i ovaj slučaj.

Naime, u jednom kafiću u Sarajevu, na zidu je okačena "dopuna cjenovnika" duhovitog sadržaja, u kojoj je navedeno da se, pored uobičajenih napitaka sa cjenovnika, naplaćuju i neke druge stvari.

Tako, naprimjer, rečenica "Neću ništa, žurim" koštat će vas 0,70 KM. Ako zatražite samo čašu vode, konobar će vam naplatiti 0,90 KM, a najskuplje ćete platiti ukoliko zatražite punjač – čak 2,50 KM.

Vlasnik ovog ugostiteljskog objekta na ovu ideju nesumnjivo je došao zbog sve češćih zahtjeva, ali i izgovora mušterija. Šta vi mislite o ovom potezu?

Preuzeto sa portala Faktor.ba/novikonjic.ba

Izradili Amerikanci svemirski brod za let na Mars. Raspišu konkurs za pilota koji se ne vraća živ. Jave se 3 kandidata: Nemac, Rus i Srbin.

Na razgovor prvi dolazi Nemac.

- Šta vi tražite za ovu misiju!

- Ja želim milion evra, da obezbedim svoju porodicu jer me više nikada neće videti.

Rus je trazio 2 miliona evra. Jedan milion će dati majci Rusiji, a jedan porodici. Na isto pitanje Srbin zatraži 3 miliona evra. Na to će predsednik komisije ljutito:

- Nemac traži 1 milion, Rus 2, a ti 3, zašto?!

Srbin mu na to priđe i šapne na uvo:

- Jedan dam tebi jer mi daješ pos’o, drugi Nemcu nek’ vozi, a treći milion meni.

Iako talenta, autora i inspiracije ne manjka, bh. filmovi sve češće su rezultat inata. Podrška države bh. kinematografiji iz godine u godinu je manja, a na veći budžet za ovu itekako isplativu ekonomsku granu ne utječe ni to što film svako malo u ovu državu donese neku važnu nagradu.

Oscar je američka nagrada kojom se mjeri dominantno ukus američkog tržišta (i industrije) i u prethodnih 90 godina, kad god bi se pojavio produkcijski i epski spektakl ili romantični mjuzikl, trofeji su bili unaprijed podijeljeni.

U utrci za Zlatnog medvjeda na ovogodišnjem 67. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu, koji će biti održan od 9. do 19. februara, takmičit će se 18 filmova, javlja Anadolu Agency (AA).

Nagrađivana glumica Alena Džebo, osvojila je još jedno vrijedno priznanje. Proglašna je najboljom glumicom u kategoriji za igrani film, za ulogu u ostvarenju “Sabina K“, na 9. Jaipur International Film Festivalu u Indiji.

Iako je većina detalja oko filma "Star Wars Episode VIII" nepoznata, službeno je objavljeno kako će se zvati jedan od najočekivanijih filmova godine.

Animirani film nastao prema slavnoj poemi Branka Ćopića premijerno se prikazuje na prestižnom festivalu u Berlinu

Peto izdanje festivala Merlinka održat će se u Art kinu Kriterion, a posjetioci će imati priliku pogledati filmove i izložbe, kao i učestvovati u razgovorima, drag showu i zabavi, poručuju organizatori iz Sarajevskog otvorenog centra.

Jedna od najpopularnijih serija ikada, House MD nakon osam sezona završila je sa snimanjem. Kada je riječ o ovako kvalitetnim serijama, ne treba ni sumnjati da su reprize koje se emituju također izuzetno gledane.

Vijest koja se proteklog mjeseca brzinom svjetlosti proširila regionom - da je Milena Dravić (76) zbog teškog zdravstvenog stanja smještena u bolnicu - zabrinula je brojne poštovaoce ove velike glumice. Pojedini mediji u Srbiji pisali su kako se Dravić liječi na Onkološkom odjelu na Klinici u Zemunu, ali zvanične potvrde nije bilo.

Sada već kultna serija "Simpsonovi" nije još ni na pola puta do završetka svoje 28. sezone, a američka televizija Fox naručila je 29. i 30. sezonu ove animirane serije, koja je jedna od najuspješnijih i najcjenjenijih u historiji televizije. Prema njihovoj narudžbi, ove sezone bi trebalo da budu gotove za 2018. i 2019. godinu.

Nekad tretirani samo kao zabava, nekad posmatrani kao dio unosne filmske industrije – crtani filmovi su, definitivno, dio kulture dvadesetog stiljeća. Nindža kornjače, Simpsoni, Mickey Mouse, South Park, Scooby Doo, Tom & Jerry, Bugs Bunny, Mornar Popaj, SpongeBob… desetine je legendarnih junaka animiranih filmova i svako bi dijete (i još uvijek dijete u nama odraslima) moglo uraditi vlastitu top listu najboljih ili najpopularnijih.

Deset najseksi glumica Jugoslavije: One su bile simbol ženstvenosti (VIDEO)

Nekada su bile seks simboli, muškarci su ih sanjali, srećnici su im pevali pesme, dizale su Jugu na noge - danas su glumačke legende, čijih se uloga svi rado sećamo. Ovo su najseksi glumice SFRJ

Bile su simboli ženstvenosti, zbog njih se hrlilo u bioskope a TV reprize njihovih filmova su iznova i iznova gledane sa jednakim žarom. Ovih deset glumica proslavio je talenat ali i lepota, po kojima pamtimo lepša vremena u kojima su žene mogle da budu slavne i bez učešća u rijalitijima.


MIRA FURLAN

Talentovana hrvatska glumica važila je tokom osamdesetih godina za seks simbol SFRJ, međutim o svom seksipilu ne govori toliko rado. Kaže da to što je pamte po „bezobraznim“ scenama više govori o mentalitetu publike nego o njoj.

Nakon rata u Jugoslaviji, napustila je život na relaciji Beograd-Zagreb, i otišla je u Ameriku kako gde se proslavila ulogama u serijama "Babilon 5" i "Lost (Izgubljeni)"

ENA BEGOVIĆ

Status zvezde doneli su joj filmovi „Pad Italije“ Lordana Zafranovića i „Čaruga“ Rajka Grlića, gde je glumila u čuvenoj sceni vođenja ljubavi ispod klavira. Za ovu ulogu je dobila i nagradu za sporedni lik, međutim vratila ju je jer je smatrala da je njena uloga glavna.

Nosila je titulu najlepše žene jugoslovenskog filma, a njen život i karijera okončani su prerano, u leto 2000. godine, kada je poginula u saobraćajnoj nesreći.


Foto: Fonet, Tanja Bošković
TANJA BOŠKOVIĆ

Čuvena glumica proslavila se nakon što se gola pojavila na velikom platnu u filmovima "Čovek sa četiri noge" i "Sablazan". Ovim projektima pristupila je potpuno profesionalno, te je pokazala da se ne libi da skine čak i gaćice.

Tada je postala prava erotska ikona SFRJ. Većina ljudi smatra da je njeno telonajlepše koje se pojavilo u jugoslovenskom filmu.


VLADICA MILOSAVLJEVIĆ

Lepu glumicu proslavio je film „Samo jednom se ljubi“. Scene iz kultnog filma koji je režirao Rajko Grlić, u kojima Vladica Milosavljević i Miki Manojlović vode ljubav, mnogi smatraju najboljim erotskim scenama jugoslovenske kinematografije.

“Tad je bila neka pomama svlačenja glumica, toga je bilo previše. Meni je izbačena najbolja scena: striptiz koji sam tri dana radila. Bila je dosta uvrnuta, manje erotska, više nabijena nekom ludom emocijom. Grlić se uplašio da će se dobiti utisak kako se glavni lik ubio zbog ribe, a ne zbog svoje političke neprilagođenosti.”, govorila je Vladica o filmu koji ju je svrstao u seks-simbole.


Foto: Zorana Jevtić, Ljiljana Blagojević
LJILJANA BLAGOJEVIĆ

Ovu lepoticu proslavila je uloga Doli Bel, a u nju je bio zaljubljen i Toma Zdravković, koji joj je napisao hit „Sve bih dao za Ljiljanu

Naročito je slavna po sceni iz filma “Sećaš li se Doli BelEmira Kusturice , gde se na tavanu, polivena vodom iz limenog bokala, ljubi sa Slavkom Štimcem.

"Došla sam na audiciju sa ispletenim kikicama i dokolenicama. Bilo me je sramotakad sam videla kako me Emir s čuđenjem gleda. On je otišao svojim poslom, a ja na more s društvom. U neki kamp pod šator", pričala je Ljiljana Blagojević.

MIRJANA KARANOVIĆ
Foto: Zorana Jevtić, Mirjana Karanović

Glumica iz Beograda svetsku slavu stekla je ulogom majke u filmu Emira KusturiceOtac na službenom putu“. Mirjana se nikada nije plašila skidanja pred kamerama.



Foto: Dado Đilas, Neda Arnerić
NEDA ARNERIĆ

Neda je bila seks simbol čitave generacije. Zvali su je jugoslovenska Širli Templ, a o svojim obnaženim ulogama Neda Arnerić je u jednom intervju rekla:

"Nisam imala pojma o seksualnosti i igrala sam nešto što još nisam doživela. Naučila sam vrlo rano da je snimanje filma posao koji se u dogovoru s rediteljemtreba ozbiljno obaviti. U scenariju je, na primer, pisalo: oni se bude ujutru i nakon vođenja ljubavi kreće priča. A ja u to vreme nisam ni znala kako se vodi ljubav. Bio je to deo mog zanata, a ja se smatram dobrim zanatlijom", objasnil je svojevremeno Neda Arnerić.


BRANKA KATIĆ

Branka Katić je počala da glumi još kao tinejdžerka. Prvi film koji je snimila bio je "Nije lako sa muškarcima", a najveću popularnost je stekla ulogom u filmu "Mi nismo anđeli", gde se pojavljuje u šarenim helankama sa kačketom naopačke i tipičnim "osamdesete" naočarima za sunce.

Slika Branke Katić je bila u glavama mnogih muškaraca jer je karakterisala ideal lepote koji je bio u modi osamdesetih. Nikada nije sebe smatrala za seks simbol, iako je sigurno da ju je publika tako gledala.


Foto: Dragan Kadić, Anica Dobra
ANICA DOBRA

Anica Dobra je slavna glumica iz Srbije koja je glumila u srpskim i nemačkimfilmovima. Ova lepa glumica iza sebe ima veliku i bogatu karijeru te mnogo uloga u brojnim projektima.

Debitovala je na filmu „Pera Panker“ 1985. godine, šta je bio samo početak njene velike karijere. Posle dve godine dobila je nagradu na Filmskom festivalu u Puli za film „Već viđeno“. Da je prava glumačka zvezda potvrdila je ulogom u filmu „Balkan ekspres“.

Foto: Aleksandar Jovanović, Lidija Vukićević
LIDIJA VUKIĆEVIĆ

Lidija Vukićević je poznata srpska glumica i političarka. Najbolje je poznata po ulozi Violete Popadić, ćerke glavnih junaka iz srpske serije "Bolji život". Počela je da glumi i u filmovima od 1985. kada je dobila ulogu u "Žikinoj dinastiji". Tada je imala 22 godine i glumila je atraktivnu kućnu spremačicu Liliku. Dobijala je slične uloge u filmovima istog žanra kao što su "Špijun na štiklama"(1988) i "Vampiri su među nama" (1989).
Preuzeto sa: 6yka.com/ novikonjic.ba

Bh. redatelj i scenarista Namik Kabil snimio je film o sazliji Ćamilu Metiljeviću „Srce od drveta“ koji je premijerno prikazan na 22. Sarajevo Film Festivalu. Film je moguće pogledati besplatno na Youtube-u.

Ko još nije gledao kultni "Titanik" - a samo rijetki nisu zaplakali. No, kako je sve izgledalo "iza scene", ovo će vas možda razočarati, a možda i oduševiti.

Nakon Stockholma je uslijedio Tjedan mode u Kopenhagenu na kojem se prikazuju kolekcije za jesen/zimu 2017./2018. Skandinavske su i ovdje pokazale zašto i dalje slove za jedne od najbolje odjevenih u svijetu mode, osobito u posljednje vrijeme. Ove zime kombiniraju odjeću na još zanimljviji način što samo dodatno potvrđuje kako su se odmaknule od onog klasičnog i očekivanog skandinavskog minimalizma.

Chanel je predstavio kratki video u kojem prikazuju sve detalje nastajanja njihove raskošne kolekcije visoke mode za proljeće/ljeto 2017. godine.

Pojam mode je vrlo širok. On se može sagledati iz sociološkog, psihološkog, estetskog, ekonomskog, marketinškog, političkog i dizajnerskog ugla. Svaka od tih tački gledišta otkriva ponešto o modi, ali definisanje ovog pojma neprekidno izmiče.

Mala plava kutija ukrašena bijelom mašnom simbol je najljepših ženskih želja, još otkako je Holly Golightly čeznutljivo stajala ispred izloga dućana Tiffany na njujorškoj Petoj Aveniji.

Iako nas od završetka godine dijeli desetak dana, u svijetu mode sigurna je jedna stvar – 2016. je završila jer su modni insajderi već neko vrijeme usmjereni na trendove i novitete koje možemo očekivati u sljedećoj godini. Ipak, prije no što otvorimo novu modnu godinu, vrijeme je da prošećemo kroz godinu na zalasku i prisjetimo se najuspješnijih zvijezda i njezinih najboljih momenata – komada koji su se istaknuli unutar različitih trendova i upisali se u favorite mnogih garderoba.

Gabrielle Coco Chanel jednom je prilikom izjavila kako je moda prolazna, a stil vječan. Osim za modu, isto je s punim pravom mogla ustvrditi i za beauty industriju, koja je od vremena u kojem je Chanel stvarala do danas doživjela tektonske promjene, a u moru novih tehnologija i inovacija, malo je koji proizvod uspio odoljeti testu vremena. No, oni koji jesu, posebno su vrijedni, a primjera radi to je definitivno parfem No. 5 – Chanelova petica koja je danas na pragu svoje stote obljetnice.

Naglasiti i osvijetliti ono najbolje na licu nikada nije bilo popularnije, pa je tako jedan od najtraženijih make up proizvoda posljednjih sezona postao highlighter. Upravo u njemu leži tajna svježeg i svjetlom okupanog tena, kojem svi težimo u zimskim mjesecima, kada naša koža ima tendenciju gubitka svog prirodnog sjaja.

Malo koji komad u zimskoj sezoni nosi sa sobom tu dozu elegancije poput ‘oversized’ pulovera, pogotovo kada se pojavljuje u blijedo sivoj, boji pijeska, boji kave ili klasičnoj bijeloj. Obožavaju ga minimalistice, jer je svojom jednostavnošću kroja i boje vrlo lako uklopljiv u njihov svakodnevni stil, a predimenzioniranom veličinom svakako nadoknađuje na zanimljivosti. Može biti ‘zvijezda’ stylinga i nosivi komad određene odjevne kombinacije, pa ga je poželjno u barem jednom primjerku uvrstiti u garderobu za hladniju sezonu i tako si riješiti mnoge odjevne nedoumice.

U ShoeBeDo je stigla nova kolekcija za sezonu 2016./2017. u znaku cvjetnog printa i točkica, uzoraka koji nikad ne izlaze iz mode, baš poput i samog Vansa. Kultni Vans nastao je prije točno 50 godina u sunčanoj Kaliforniji – državi koja predstavlja sinonim za plažu, opuštenost i zen ‘state of mind’.

Popularnost parka jakni polako, ali sigurno seli i u zimsku sezonu, i to zahvaljujući modnim imenima koja su ovoj obožavanoj jesenskoj jaknici za najhladnije dane dali jedno novo ruho. Parke se sada nose s krznom, kojim je ispunjena njihova podstava i ukrašena kapuljača, vrlo su meke, tople i udobne, a k tome i dalje izgledaju vrlo cool.

Baš kao što su ruževi za usne ove jeseni dobili zagasiti tretman, isto se dogodilo i s lakovima za nokte. Ne začuđuje, jer mnoge su žene navikle usklađivati ova dva elementa svog beauty looka. Tamne nijanse zavladale su jesenskom sezonom i, čini se, nemaju nas namjeru još neko vrijeme napustiti – barem ne do proljeća.

Startas tenisice već su nekoliko godina must have odabir svih fashionistica, a nije tajna da su Amerikanke poludjele za ovim otkačenim tenisicama iz Borova, osobito otkako su osvanule na stranicama Voguea. Uz atraktivan izgled i udobnosti, Amerikanke posebno hvale i činjenicu da su sve tenisice izrađene od eco friendly materijala.

Miran Kević, je mladi web dizajner, dolazi iz Mostara i tri puta je dobio nagradu za najboljeg web dizajnera na svijetu.

Brend PLUSMINUS osnovala je dizajnerica Ena Dujmović u saradnji sa grafičarem Borisom Majstorovićem. Koncept PlusMinusa je prenošenje crteža na modne kreacije, otvaranje novog medija prezentacije umjetnosti i postavljanje iste u trodimenzionalnu formu. Cilj je da se onome što je inače klasični patern koji ukrašava određeni kroj da stvarna umjetnička i simbolička vrijednost, te da pri tome vizualna slika bude zanimljivija.

Želite da pošaljete velike datoteke preko mreže, ali ne znate kako? Što se tiče e-mail servisa kao što su Yahoo i Gmail, dozvoljavaju slanje fajlova do 20Mb i 25Mb respektivno. U nastavku teksta predstavljamo Vam načine na koje možete slati velike fajlove online besplatno i bez brige o sigurnosti tih podataka.

Na SPARK forumu, koji će se održati 17.2., imate priliku upoznati odlične ljude i saznati informacije o IT industriji. Nakon toga SPARK organizira natjecanje s vrijednim nagradama gdje možete pokazati svoje znanje i vještine.

Međunarodna asocijacija zdravstvenih radnika primila je u svoje redove i doktora Muhameda Durakovića, Bosanca koji trenutno svoj posao doktora porodične medicine obavlja u dalekom SAD-u.

Popularni iPhone već služi kao novčanik, kamera i još mnogo toga, međutim, uskoro bi mogao zamijeniti i ključeve automobila.

Telefonu je trebalo 75 godina da dosegne 50 miliona korisnika, Facebook-u 3,5 godine, a Angry Birds samo 35 dana.

Pilot-projekt dostave paketa „Brze pošte“ putem bespilotne letjelice demonstrirala je Hrvatska pošta Mostar u sklopu SPARK Multirotor Challenge – utrke dronova.

Nakon što je u srijedu predstavljen najnoviji model Appleovog pametnog telefona iPhone 7, ljuditelji Jabuke u BiH svoj će uređaj moći kupiti već 23. septembra, potvrđeno je za Klix.ba.

U skladu s prošlosedmičnim glasinama i najavama, Evropska južna promatračnica (ESO) danas je u svojem sjedištu kraj Minhena objavila senzacionalno otkriće.

Nizozemac hrvatskog podrijetla Boyan Slat izumio je revolucionarni sustav Ocean Cleanup koji elimira plastični otpad iz mora


Ima samo 22 godine, a o njemu bruje mediji diljem svijeta. Ne, on nije nogometaš, glumac ili pjevačka zvijezda.

Iako je naša predstava o medicini daleko složenija i preciznija, postoje neke stvari u kojima je starogrčka medicina i dalje aktuelna Stari Grci smatraju se osnivačima zapadne medicine čija istorija počinje pre više od 2.000 godina.