ESAD BAJIĆ: UZ DANAŠNJE OBILJEŽAVANJE 23. GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA NAŠE ŽUPE

Babo, kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplačem.

Ti si šehid i zaslužuješ da tvoj sin bude čvrst. Večeras mi se plače. Nije me strah, samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim.

Babo,prijavio sam se u diverzante. Znam da ti se to ne bi svidjelo, al' rat je takav da nas mlade na liniji progone kroz iglene uši, a u diverzantima imam poštovanje. Stalno negdje idemo. Puno se puca. Ako poginem, nemoj se ljutiti na mene.

Babo, ranjen sam. Ništa strašno. Uskoro me puštaju kući. Nadam se da sam post'o pravi ratnik.

Babo, opet me zakačilo. Ništa strašno. Izaću iz bolnice do tvog rođendana.

Babo, post'o sam komandir čete. Bio bi ponosan na mene.
Babo,opet me zakačilo, ništa strašno, možda će mir prije nego izađem iz bolnice.

Babo, Završio se rat. Strašno mi nedostaješ. Kuća je sva razrušena, ne znam šta da radim.

Babo, završio sam školu i mnogo mi nedostaješ na ovaj dan što svi mi govore da je velik. Vjerujem da bi i ti tako govorio.

Babo, zaljubio sam se. Znam da to nije za muške razgovore, ali rekao si mi da ti sve mogu reći. Hoću da ovo podijelim s tobom. Osjećam se kao onda kad si me vodio u lov.

Babo, oženio sam se i kriomice plakao skoro cijelu sedmicu. Sva rodbina se skupila a ti si mi nedostajao. Puno si mi nedostajao.

Babo, ti se velik čovjek. Danas sam trebao pozajmiti nešto novca. Kad sam rekao da si mi ti otac, čovjek mi je dao na riječ.

Babo, sad sam bio u bolnici. Desilo se nešto nevjerovatno. Ne mogu ti opisati taj doživljaj. Kao da sam gledao u najdublji kutak svoje duše. Moj sin ima tvoje oči.

Babo, postao sam BABO!

BABO,
Pohladno je danas, puše iz duše...44 godine u pleća upiru a u duši muk. Tri sam godine stariji od tebe, tri me evlada ko ja tebe, babom zovu, a hladno mi evo, kao nekad za godinu novu. Naložit ću peć, ugrijati tijelo, ali čime ušuškati dušu? I u najvrućim krajevima srca zebu od čežnje.

Pokušaću da je ugrijem onom kruškom bronzačom što si je zasadio u mrginju ispod naše kuće. I danas miriše na osamdeset četvrtu kad je prvu put stigla na rod. Miriše na Vučka, na najbogatije novogodišnje paketiće koje smo ikad dobili. Na okrugle čokoladne bombone koje si nam donio iz Zore vraćajući se kući s terena u Sarajevu. Gradili ste objekte za Olimpijadu.

Miriše na toplo runo ovce Mile koja mi je godinama na ispruženu ruku trčala. Miriše na prvu «kupovnu zimnicu» koju smo te godine podigli smatrajući da nakon decenije pravljenja kuće možemo sebi priuštiti tu blagodat socijalizma.

Miriše na Bojana Križaja koji nas je sve rasplakao padom nekoliko metara prije cilja na olimpijskoj utrci. Miriše na Jureka koji nam je donio prvu olimpijsku medalju. Nisam znao šta to znači ali vidio sam da ste svi veseli pa sam i ja bio veseo i za sva vremena zapamtio slogan s plakata: «Volimo Jureka više od bureka».

Miriše na našu novu kuću na Opletu u koju smo tek bili bili uselili. Miriše i na medresanske dane kada mi je majka s jeseni, vako ko danas, po tebi slala najslađe plodove iste.

U ratu je granata gotovo uništila stablo. No drvo nije poput čovjeka, ono se opet oporavi, za pet, šest godina rađa kao da ništa bilo nije…I rekao bi da je tako, ista bašča, ista kruška, ista kuća. Samo nema nas.Nema tebe babo.

Ima li smisla obići svijet, ako nemaš nauma pod svoju se krušku vratit?
Nije li to bijeg više nego put?

Koliko sličnih krušaka i jabuka zori u našim dušama širom svijeta. U onim pretincima srca gdje se svaka rijeka zove Neretva?

Ima li iko iz Župe da živi u blizini Amazona - strašne rijeke koju smo kao mali gledali na TV-u i vikali: «Vidi babo u onoj Neretvi žive krokodil!”

Hladno je danas, puše iz duše. Sjetit ću se... Babo, za rad sebe, za rad tebe, za rad svih naših šehida i svih naših boraca...

Širom svijeta idemo da tražimo bolji život, u Župu se vraćamo da umremo...jer života nema bez smrti niti ima smrti bez časti, niti ima časti bez sjećanja na vas, naše šehide... Neka Vam je vječni rahmet!

Esselamu alejkum!

ESAD BAJIĆ, FB

Fotografija Omera Lavica.

FOTO: Omer Lavić, FB

Novikonjic.ba

Rate this item
(0 votes)