SAID ŠTETA: Pjesma sinu

Pjesma sinu

Naslonjen na uspomene

sa teretom od godina

otimam se žalu

sjeti

Iz oka mi suza krene

‘nako čista, topla, fina

ja kao na plesnom balu

u pirueti

Život meni što je vrti

punoj strepnji i čekanja

oblaka što jašu oluje

mračne

Ne bojim se evo smrti

kao konac duša tanja

tvoga srca otkucaje

čujem tačne

Po mišici ruke znane

ali razum više pikam

zrake sunca riječ je vrijedna

da ugrije

Konje još ne osedlane

u mislima čežnjom slikam

golubica bijela, jedna

gnijezdo vije

Pjesmu sinu zapisujem

vrijeme sutra još je tuđe

noć zagrli, nekog pusti

nekog neće

Snove kao ćilim snujem

da u tvoje srce uđe

jedna riječ sa mojih usti

što je čuvam k’o plam svijeće

Jer i ja je dugo nosih

od oca što nebom hodi

s godinama zlatosjana

u mraku zna da sija

Kad oluju rukom kosih

plivao u mutnoj vodi

čuvala me kao tajna

ljudskog dobra hamajlija

autor: Said Šteta

Rate this item
(0 votes)